05/09/2015
Ukleti hotel 1 dio
Hello. Moje ime je Tena. Živim na jednom selu. No kao i u svakome selu, ima malo stanovnika. Izgleda pomalo pusto. Moji roditelji su odlučili da ovog ljeta, ljetujemo kod bake i dede na jednom otočiću. Na tom otočiću postoji navodno jedan ukleti hotel. U tom hotelu dogodio se požar u kojem je izgorjela trudnica i njeno dijete od 3 godine. Iako sam već par p**a bila tamo sa frendovima, još nikad nisam vidjela njezin duh, niti plač i ostalo o čemu kruže priče o tom hotelu. Prošla je školska godina i došlo je ljeto. Počela sam spremati se za more. Badić, luftić , lopta za plažu i krema za sunčanje, bili su spremni. Uskoro smo krenuli na put. Jedva sam čekala vidjeti dedu i baku. Dok sam se vozila u autu, crtala sam neki crtež u svojoj bilježnici. U toj bilježnici Imam mnogo crteža. No put je poprilično dug, a vani je toliko vruće da niti klima u autu nije pomogla. No zaspala sam nakon nekog vremena. Kada sam se probudila, već sam bila na trajektu. Išli smo prema otoku. Nisam mogla dočekati i vidjeti prijatelje od tamo, pogotovo baku i dedu. Napokon smo došli. Odmah sam prvo otišla zagrliti baku, pa onda dedu. Došli smo u kuću. Moja soba me čekala čista i uredna. Odmah sam raspakirala stvari, otišla sam ručati i onda sam pojurila kod frendice Melani. Kad sam je vidjela, odma sam je zagrlila.
Ajmeee, nismo se vidjele 100 godina.-rekla sam.
Da, znam. Zašto nisi došla preko zimskih praznika?- pitala me.
Nisam mogla. Mama i tata su radili, a baka i deda su išli na skijanje pa sam ostala doma.- rekla sam.
Dobro, sad si ovdije.- rekla je.
da, sad sam tu. I što ima novoga?- pitala sam.
Paaa... Katarina je poginula. Sa dečkom se vozila na motoru i izletjeli su pred kamion na pruzi i vlak je naišao. Oboje su poginuli. Tijela su im bila posvuda po tračnicama..- rekla je.
Ajme, jaa.. Ja ne znam što bi rekla. U šoku sam! Moram barem posjetiti njezine roditelje. Sigurno im je teško.- rekla sam.
Pa oni su se preselili nedugo nakon sprovoda.- rekla je.
Ahaa. Ali mogao mi je netko od vas javiti za to..- tužno sam rekla.
Znam. Ali nemam ti što reći. Svi smo tada bili u šoku i kako nisi došla po zimi ovdje, mislili smo da si nas sve već zaboravila i da više nikada nećeš doći.- rekla je.
Nikada vas nebi zaboravila. Od malih nogu vas znam.-rekla sam.
Znam. No jesi možda nešto planirala da radimo sada preko ljeta?- pitala me.
Zapravo i jesam.- rekla sam.
Što?- pitala me znatiželjno.
Pa znaš onaj hotel koji je navodno uklet?- pitala sam.
Da, što s njim?- pitala me.
Pa kako svi pričaju ovdje da još uvijek duh poginule žene i djeteta "hoda" hodnicima, mislila sam da bi mogli otići tamo i vidjeti dali je to istina.- rekla sam.
Znaš da smo mnogo p**a tamo bile i da nikada nikog tamo nismo vidjele. Osim one lude babe koja nas tjera kad nas vidi ako uđemo unutra. Kako bi uopće ušli unutra kada ona stalno gleda. Pogotovo kada se ti pojaviš ovdje.- rekla je.
Znam. Ali za sve postoji plan. Javi ostalima da se nađemo sutra oko ponoći, na starome mjestu kod onog drva u parku.- rekla sam.
Dogovoreno. Onda vidimo se uskoro. Morala bih sada poći. Nisam se nikome javila.- rekla je Melani.
Da, naravno. Vidimo se onda sutra.- rekla sam.
Vidimo se. Bok- pozdravila me.
Bok.- odgovorila sam joj.
Otišla sam kući. Večerala sam, otišla se kupati i legla sam u krevet. Malo sam visila na youtubeu i slušala muziku. Ubrzo sam zaspala. Probudila sam se u podne. Otišla sam u kuhinju vidjeti što baka kuha. Na putu do kuhinje naišla sam na prolaz za tavan. Tada sam postala malo znatiželjna. Otišla sam provjeriti što rade svi. Svi su bili zauzeti nekim poslom. Odšuljala sam se do garaže i pronašla ljestve. Popela sam se uz njih i ušla na tavan. Sa sobom sam imala torbu i neku svjetiljku koju sam našla kod dede u garaži. Upalila sam svjetiljku. Gore je poprilično puno prašine i ima dosta paučine.Pregledavala sam kutije. No sve je puno nekih dosadnih starih knjiga i slika. No našla sam jednu knjigu o prizivanju duhova. Stavila sam je u torbu.
Što radiš gore.- pita me deda.
Ništa. Samo me zanimalo što ima ovdje gore.- rekla sam.
E pa ima puno prašine i i starih stvari. To si i mene mogla pitati.- rekao je.
Dobro. Evo silazim dolje.- rekla sam.
Što ti je u torbi?- pitao me.
Ništa. Što bi bilo. To su samo neke moje stvari.- rekla sam začuđeno.
Dobro. Onda siđi dolje.- rekao je.
Evo idem- rekla sam...
Već pišem nastavak priče. Uskoro je gotova :D