Štokholmske priče

Štokholmske priče Oduvijek sam pisala o mjestima koja me dotaknu, o emocijama i mislima koje u meni probude. Dio priča o Štokholmu iz moje perspektive može se pročitati ovdje.

Sa sobom sam ponijela i jedan prazan rokovnik da ispišem nove priče i uspomene.

"SREST ĆEMO SE U XV STOLJEĆU"I tako dok tumaram štokholmskim metroom, pogled mi privuče, a dah zadrža metro stanica Riss...
04/03/2022

"SREST ĆEMO SE U XV STOLJEĆU"

I tako dok tumaram štokholmskim metroom, pogled mi privuče, a dah zadrža metro stanica Rissne. Svi ti šaroliki natpisi, koji govore o prošlosti ljudskog društva, nacrtane mape, povučene vremenske crte... Kao da je već viđeno negdje...

Dobro ih pamtim i rado ih se sjećam... Tako svakog septembra bar jedna buntovna glavica iz šestog razreda, dobaci nešto kao: "Nastavnice, stvarno ne znam šta će nam historija, mene sigurno ne zanima šta je bilo prije milion godina!!!" I kroz par godina ta buntovna glavica je obično među najaktivnijim istraživačima prošlosti u razredu i nerijetko ima svesku koja me podsjeća upravo na ovo što vidim.

Godine 1985., umjetnici Madeleine Dranger i Rolf H. Reimers dizajnirali su ovu stanicu metroa inspirisani bilježnicama i udžbenicima iz Historije. Na jednom zidu nalazi se vremenska crta koja prikazuje najpoznatije događaje i ličnosti iz svjetske historije, a na drugom zidu su nacrtane odgovarajuće mape sa bilješkama koje prate događaje sa vremenske crte. Na samom kraju platforme, vremenska crta počinje sa egipatskim piramidama, oko 3 000. godine prije nove ere i proteže se cijelom dužinom platforme da bi se završila 1980. godine.

Tekst je napisan u raznim bojama, a svaka boja predstavlja specifičnu temu poput politike, religije, umjetnosti, medicine, matematike, astronomije i mnogih drugih. Za potpunu organizaciju i lakše snalaženje na centralnom mjestu stanice ne nalazi legenda koja slikovito pokazuje koja boja odgovara kojoj temi.

Svoje učenike sam učila da kroz historiju kao nauku i školski predmet proučavamo prošlost, da bismo bolje razumjeli sadašnjost i pripremili se za budućnost. Historijom sam ih učila da srcem i dušom prepoznaju ljudskost i grade puteve suživota, samopoštovanja i poštovanja drugih, popločane razumijevanjem. Da iz svih ratova nauče šta je besmislenost i da rat nikada ne može biti nikakvo rješenje. Kao ni mir, naravoučenije, i on vodi ka nekom novom sukobu i potencijalnom ratu. I vrtimo se u krug, u kojem smo danas mozda sretni i nadmoćni, a već sutra možemo biti druga strana, koja krvari, pati i guši se u svom bolu. Učila sam ih da je historijska nauka jedno, a politika nešto sasvim drugo...

Svi znamo šta se danas dešava u svijetu, posebno u Evropi, jer taj Hanibal je sad eto pred našim vratima i to nas najviše plaši. Ali i otvara neke tek površinski zarasle stare, duboke rane, traume i strahove. I onda ponovo pročitam naziv ovog umjetničkog djela iz metro stanice Rissne. Spomenuti umjetnici su ga nazvali te 1985. godine "Srest ćemo se u 15. stoljeću!"

Ne mogu, a da se ironično ne osmjehnem. Jesmo li se to sreli baš danas u praskozorju ovog XV stoljeća? Da li ćemo to kroz Humanizam i Renesansu napredovati, razviti se, ali i neke moralne i etičke principe i ljudske vrijednosti, a tek će nas još i Prosvjetiteljstvo prosvijetliti? Ili je ovo danas ipak XXI vijek?! Je li to za sve ove stotine godina nismo odmakli nigdje, nego samo tapkamo u mraku.? Ni svjetski ratovi, krize, pa ni korona i vakcine nas nisu opametili? Je li ovo samo reakcija na 48 dozu? Ili su, ipak, ovdje sve sami ljudi, a čovjeka nigdje?

IZVORI:

Info ploča, kunst.sl.se
Osobne fotografije

Jedna od najpopularnijih pjesama švedske muzičke i spisateljske legende. Stihovi ove pjesme predloženi su za novu švedsk...
06/01/2022

Jedna od najpopularnijih pjesama švedske muzičke i spisateljske legende. Stihovi ove pjesme predloženi su za novu švedsku himnu, međutim zbog političlih razloga, autor, Ulf Lundell, nije to odobrio. Pored muzike, Ulf Lundell istakao se i kao romanopisac i pjesnik. Dva njegova romana "Jack" i "Sömnen", objavljena su krajem 1970ih, a kasnije su i ekranizovani. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i nagradu za najboljeg švedskog muškog umjetnika čak 3 p**a.

Stihovi pjesme, po mom skromnom mišljenju jako dobro opisuju Švedsku i ovdašnji način života. Roman "Sömnen" koji oslikava Štokholm onako kako ga je tadašnja umjetnička mladež, puna snova o uspjehu i svojoj afirmaciji kao pjevača, pisaca i umjetnika općenito doživjela. Na moju žalost, roman je pisan slobodnijim načinom izražavanja i obiluje tadašnjim gradskim žargonom, što ga, nadam se samo u neko dogledno vrijeme ostavlja na mojoj listi želja.

Lijepo je imati, snove, ciljeve i želje i težiti ka njihovom ostvarenju. Ali nekada trebamo i zaustaviti se i predahnuti malo. A uz ovakvu muziku, mislim da nije ni teško.

Ackompanjerat av vackra svenska motiv.Känner ni igen några platser, personer eller händelser?

Moji prijatelji, poznanici i čak neki koji su slučajno naišli na ovu stranicu često me pitaju da pored uobičajenih priča...
12/12/2021

Moji prijatelji, poznanici i čak neki koji su slučajno naišli na ovu stranicu često me pitaju da pored uobičajenih priča podijelim i one priče o svakodnevnim, sasvim običnim stvarima i situacijama sa kojima se ovdje susrećem. To bi malo remetilo kurs plovidbe Štokholmskih priča, ali sve dok me te stvari inspirišu, ispunjavaju i na neki poseban način dotaknu, zaslužuju mjesto u Štokholmskim pričama.

Jedna od takvih priča je i priča o mom učenju Švedskog jezika, budući da isti čini preko 80% moje svakodnevnice trenutno. Zaista je nešto u čemu uživam i cijeli proces učenja, iako mu se kraj još ni ne nazire, sa sobom donosi vrijedna iskustva, izazove i budi raznolike misli i osjećaje. Kroz život i školovanje učila sam nekoliko jezika na različite načine, ali učenje švedskog jezika je, kao i sve ovdje neka druga dimenzija.

Švedski jezik pripada grupi Indo-evropskih jezika, a u branši je germanskih jezika, pa prema tome sličan je engleskom i njemačkom jeziku. Meni osobno, švedska gramatika i pravopis imaju mnogo, mnogo sličnosti sa bosanskim jezikom.

Procjenjuje se da ga danas aktivno govori preko 10 miliona ljudi. Po mom mišljenju, nije ga uopće teško naučiti, ali je izuzetno teško usavršiti ga.

Ono što me pored ljepote jezika nadahnjuje jeste i čitava infrastruktura oko jezika i učenja istog. Postoje potpuno besplatne škole švedskog jezika pri komunama, koje n**e jezičko obrazovanje na raznim nivoima.

Prvi nivo je čuveni SFI, Švedski za imigrante, na kojem ovisno od vašeg prethodnog znanja jezika ili nivoa/broja završenih godina škole ili fakulteta možete birati nivoe SFI- a od A do D. Naravno, u školama se uvijek možete testirati i posavjetovati prije odabira nivoa, što toplo preporučujem. Ja nisam nažalost to uradila na samom početku, pa sam bespotrebno izgubila 12 sedmica, a časovi nisu bili dovoljno izazovni. Također je jako bitno slušati učitelja/učitelje i izaći na polaganje nivoa jezika kada oni kažu, jer imaju izuzetne sposobnosti procjene vašeg znanja, ali i poznavanje samog tipa testova, tako da ako su rekli da polažete, idete polagati, jer ste sposobni položiti. Tu sam za divno čudo jedva poslušala, pa sam položila C nivo puno prije kraja kursa i uspjela vratiti bar 8 izgubljenih sedmica. Nakon SFI kursa ide se na Grund, kurs švedskog koji je na nivou osnovne škole, a potom na SAS (švedski kao drugi jezik) 1,2 i 3 što obuhvata poznavanje švedskog na gimnazijskom nivou, što je ujedno i kraj p**a zvaničnog učenja jezika. Za državljane zemalja EU i one druge koji imaju stalni boravak, od grund nivoa možete i aplicirati za stipendiju i na taj način dobijati mjesečno određeni novčani iznos samo zato što studirate. Nakon završenog SAS možete upisati fakultet, čak i studirati za nastavnika/profesora Švedskog kao drugog jezika.

Nastava ovisi o školi, ali generalno u svakoj školi možete naći ono što vama odgovara. Časovi se održavaju u raznim terminima, u školama ili kroz online časove, postoje intenzivniji kursevi sa više časova, ali i učenje na daljinu gdje sami sve radite, a jednom sedmično imate sastanak sa učiteljem. Postoje sve opcije, čak i za one koji rade puno radno vrijeme, samo treba odabrati onu koja nam najviše odgovara.

Nastava se održava na švedskom jeziku, ali bar učitelji koje sam ja imala jako su dobro objašnjavali i koristili razna sredstva da nije bilo potrebe ni za upotrebom engleskog jezika ni na početnom nivou. Neki učitelji znaju više jezika, često su u grupama ljudi koji govore iste jezike, pa ako neko ne zna ni engleski, nađe se način da se, ukoliko je potrebno, razjasne sve nedoumice.

Udžbenici i tekstovi koji se koriste u nastavi su osmišljeni tako da uz učenje jezika učite o svakodnevnom životu, normama, pravilima i kulturi Švedske i njenog društva i samim tim lakše se adaptirate i integrišete.

Pored ovih škola, infrastruktura pomoći i integracije uključuje i brojne besplatne nastavne materijale i knjige dostupne u digitalnom formatu, a biblioteke gdje je članarina besplatna imaju jako puno resursa za učenje jezika. Kultura, mediji, posebno književnost i film, te radni i društveni život organizirani su tako da su informacije dostupne i razumljive svakome, bez obzira na nivo jezika na kojem ste. Tako obavijesti koje dobijate od državnih institucija, bolnica, banaka i slično pisane su na jednostavnom Švedskom i vrlo lako možete razumjeti šta se od vas traži ili o čemu vas obavještavaju. Švedska televizija ima zasebne vijesti na "lakšem" švedskom, brojne emisije i filmovi su adaptirani tako da se lako razumiju i ako ste na nekom od nižih nivoa jezika. Imaju i opcije sa titlovima na švedskom,ali i sa dodatnim prevodom riječi na mnogo jezika, samo odaberete koji želite. U bibliotekama imaju knjige pisane "lakim" švedskim, tako da vrlo brzo i odrasli mogu čitati ozbiljniju literaturu na nivou na kojem mogu razumjeti sadržaj. Biblioteke organiziraju i jezičke kafiće, gdje se vježba pričanje i razumijevanje jezika. Sva podrška je besplatna i lako dostupna.

Gramatika mi je na prvi pogled djelovala komplikovana i teška, ali nakon par jednostavnih pravila, nadogradnja ide lako.

Ono što je meni trenutno teže jeste razumijevanje onoga što su mi usmeno rekli. Posebno kada se radi o glasovima na koje nisam navikla. Tome doprinosi i moje konstantno oslanjanje na engleski jezik, ali i to što govorni švedski jezik ima zvaničnih 6 ili 7 dijalekata, ovisno o podjeli. Neke riječi koje se uvijek pišu isto, izgovaraju se drugačije ovisno o dijalektu. Tako da pisani švedski ne nosi sa sobom ove poteškoće kao govorni švedski. Ranije su varijacije u dijalektima bile uzrokovane većom geografskom udaljenošću pojedinih područja, a danas to sve više ovisi o krugu ljudi i miljeu u kojem se krećete ili učite, vašim godinama, te godinama osoba s kojima najčešće kontaktirate, socio-ekonomska sredina, pa čak i identitet. Govorni švedski varira i od zadatka i situacije u kojoj se nalazite što varijaciju čini još većom. Također na to utiče melodičnost švedskog jezika, naglašavanje određenih riječi u rečenici, te vokali koji imaju više varijanti izgovora, ovisno o mjestu na kojem se nalaze u riječi.

Tako se kod nas često dešava da se Adi i ja baš i ne razumijemo, iako te određene riječi oboje kažemo ispravno, samo što ne koristimo isti dijalekt.

Generalno, švedski jezik mi zvuči jako lijepo, posebno u pjesmama. Oduševljava me količina sinonima koju posjeduje, ali i varijacije u značenju većine riječi koje omogućavaju da se izrazi precizno i jasno, posebno jačina emocija i specifična nit same misli. Trenutno u fokusu interesovanja su mi gramatika, učenje sinonima, razumijevanje izraza i idioma, ali i pokušaji pisanja kratkih priča i crtica na švedskom jeziku.

Za ovo nedjeljno popodne dodajem i jednu popularnu švedsku pjesmu, pisanu i odpjevanu na lakšem švedskom, čisto da se osjeti kako zvuči švedski jezik, a usput i pogledaju prizori Gamla Stana, starog grada u Štokholmu.

https://youtu.be/5qrtoL89Mb8

Nakon skoro godinu dana života u Švedskoj, prve asocijacije na ovu, naizgled hladnu zemlju su mi još uvijek: Skatteverke...
11/12/2021

Nakon skoro godinu dana života u Švedskoj, prve asocijacije na ovu, naizgled hladnu zemlju su mi još uvijek: Skatteverket (Švedska porezna uprava), uređeni gradovi, te zakoni i prava. Nije to više samo trka za administrativnim tehnikalijama, kao što je bilo prvih mjeseci po dolasku. Sada mi se čini da to postaje svakodnevnica. Nešto bez čega se ne može i ne želi. Rutina i sistem koji jako dobro funkcionira, olakšava svakodnevnicu i stanovnike Švedske već godinama svrstava u jednu od najsretnijih nacija na ovoj našoj zemaljskoj kugli. Ok, sad se već mogu i ja ubrojati u tu statistiku i potvrditi je. A ko je, kako i kada postavio temelje ovom sistemu?

E pa nekada davno, oko 1210. godine, iza sedam gora, iza sedam mora, na imanju Bjälbon-u, u Östergötland-u rodio se Birger Magnusson. Odrastajući bez oca, koji je umro ubrzo nakon Birgerovog rođenja, uz borbenu majku i nekoliko starije braće, naizgled slabašni dječak iz Bjälbon-a, razvio je brojne talente i sposobnosti, te se istakao na brojnim poljima svojom borbenošću, odlučnošću, marljivošću, ali i promućurnošću. A legenda kaže da je jedan od njegovih slavnih predaka bio glavom i bradom čuveni Karlo Veliki. Nego, Birger... Posebno se istakao u kraljevskoj službi i diplomatskim poslovima, te je 1234. godine oženio Ingeborg, sestru tadašnjeg švedskog kralja Erika. Sa brakom rastu i njegove odgovornosti, ali i uticaj. Ubrzo je postao prvi čovjek u kraljevoj službi, zadužen za unutarnju i vanjsku politiku, ali i uređenje vojske. Godine 1248. dobio je titulu "jarl" - grof. Kroz historiju njegova titula se i u literaturi poistovijetila sa njegovim prezimenom, pa je Birger Magnusson poznat kao Birger Jarl. Upravo i jedna od ulica centra Stockholma nazvana je Birger Jarls gatan (Ulica Birgera grofa). Nije on to sve lako postigao, mnogo truda, rada, krvi, borbe i promućurnosti je bilo iza toga, toliko da u jednu priču ne može stati. Uglavnom, Birger se nije tu zaustavio. Već 1250. godine postaje zvanično i prvi regent Kraljevine Švedske, nakon što je njegov maloljetni sin Valdemar naslijedio tron smrću kralja Erika. Birger Jarl-a mnogi smatraju i osnivačem Štokholma, a osnovao je i nekoliko drugih gradova. Posebnu pažnju posvetio je njihovom uređenju. Dozvolio je i njemačkim trgovcima da se nasele u gradove, što je dovelo do porasta međunarodne trgovine, a samim tim i švedske ekonomije. Bio je poznat i po zakonodavstvu. Donio je niz zakona koji su regulirali porodične odnose, crkvena prava, zakone i prava gradova i pokrajina, te prava žena. Žene su ranije bile izuzete iz nasljednih prava, ali Birgerovi zakoni, iako im garantuju samo maksimalno polovinu nasljedstva od oca ili muža, ipak su bili izuzetno značajni gledajući kroz prizmu srednjovjekovlja. Birger je donio i niz zakona o oporezivanju, a posebno su bitni oni kojima je određeno koliko sredstava prikupljenih oporezivanjem mora biti uloženo u javna dobra i razvoj gradova i Kraljevine.

Birger Jarl Magnusson umro je 21.10.1266. godine i sahranjen u samostanskoj crkvi Varnhema, u Västergötland-u.

Kada se cijeli njegov život pogleda, Birger je u svakom segmentu bio avangarda u švedskom srednjovijekovnom društvu udarivši temelje na kojima i dan danas stoji švedsko društvo, evo već 755 godina od njegove smrti.

Uspomena na njega ne bi bila uspomena da se ne sačuva na avangardan način. Naime u štokholmskom Muzeju srednjeg vijeka (Medeltidsmuseet) već 11 godina brižno se čuva bista Birger Jarla. Bistu je izradio arheolog i vajar, Oscar Nilsson koristeći najnovije forenzičke metode kojima je uradio brojne osteološke analize (kostiju i mišića lica) i na taj način rekonstruisao lice Birgera Jarla. Rekonstrukcija je urađena na osnovu lubanje koja je nađena u Varnhemovoj crkvi i koja je najvjerojatnije pripadala Birgeru. Nažalost, ove forenzičke metode ne mogu u potpunosti rekonstruirati izgled i boju kose, očiju i obrva, jer su usmjerene na rekonstrukciju kostiju i mišića lica, ali se vjeruje da bi svejedno rodbina i prijatelji prepoznali Birgera kada biše mogli vidjeti njegovu bistu.

Da li su bista, kosti i mišići lica realno prikazani, da li lobanja zaista odgovara Birgerovoj ili ne, ovdje nije ni bitno. Bitni su temelji koje je ovaj najznačajniji švedski državnik postavio kada je ujedinio Kraljevinu Švedsku i dao joj konture i strukturu moderne države. Još nekada davno u srednjem vijeku. Bitni su uređeni gradovi, zakoni i prava, bitan je porez, možda i visok, ali zbog kojeg danas svi stanovnici Švedske imaju besplatno zdravstveno osiguranje, besplatno školovanje bez obzira na godine i mnoge druge benefite.

Neke stvari nikada ne mogu zastariti. Čak i nakon 755 godina one su i dalje posebne i prenapredne i za 21. stoljeće. Vješto, mudro i promućurno se čuvaju i nadograđuju.

IZVORI:

Info ploče, Medeltidsmuseet, Stockholm

https://historia.nu/historia-nu/riksbyggaren-birger-jarls-blodiga-vag-till-makten/ - 26/11/21

https://medeltidsmuseet.stockholm.se/in-english/exhibitions/birger-jarls-face/
- 26/11/21

https://historia.nu/historia-nu/riksbyggaren-birger-jarls-blodiga-vag-till-makten/ - 27/11/21

https://www.so-rummet.se/kategorier/birger-jarl - 27/11/21

https://stockholmskallan.stockholm.se/sok/?q=Birger+Jarl - 27/11/21

22/11/2021

Izgleda da dolazi period kada oštri skandinavski vjetar i prerani sumrak pomalo ometaju moje duge šetnje i otkrivanje Štokholma. Lagala bih da kažem da me sva ta novogodišnja atmosfera, svjetla, dekoracije i blještavilo ne dotaknu, ali nekako samo me taknu i nestanu. Ne zadržavaju se u meni, ne ostaju. I opet kao da vidim grad onakvim kakvog sam ga prvi put doživjela: hladan, pun suprotnosti i trivijalnosti, bez srži i duše. Bez nekog meni znanog smisla. Neka mjesta su mi nepotrebno precijenjena, prenaglašena, neka, možda i mnogo bitnija su ostala u potpunom mraku ili su toliko obasijana da ne daju u sebe gledati i opet ostanu neopažena. Ne pozivaju me na razmišljanje, na refleksiju, nisu inspirativna i motivirajuća, emotivno me ne dotiču.

Ali ostale su različite perspektive i mogućnost izbora. Toga bar ovdje na svakom ćošku ima. Kao i muzeja.

Muzeji nisu samo zgrade, nisu samo mjesta nakrcana artefaktima i muzejskim predmetima. Muzeji su mjesta gdje lako možemo pronaći istinu, ljepotu, ali i sebe, svoju svrhu i nove ideje gledajući izravno prošlosti u lice.

Ovih dana, valjda dok presabiram sebe i pokušavam odabrati neki novi put, inspirišu me priče o počecima i razvoju, pa nekako mi je najljepše u štokholmskom srednjovjekovnom muzeju. Muzej je izronio iz najopsežnijih arheoloških iskopavanja u centru grada i krije mnoge zanimljive priče.

Dok ja razvrstam, detaljnije istražim, prevedem i napišem neke od priča, može se pogledati kratki klip koji je muzej objavio 2018. godine povodom 40. godišnjice početka iskopavanja.

https://www.facebook.com/medeltidsmuseet/videos/493756071140841/

“We keep moving forward, opening up new doors and doing new things, because we’re curious… and curiosity keeps leading u...
20/11/2021

“We keep moving forward, opening up new doors and doing new things, because we’re curious… and curiosity keeps leading us down new paths.” – Walt Disney

"Život je ono što nam se dešava dok pravimo planove za život!" reče jednom John Lenon. Nisu to samo isprepleteni putevi ...
07/11/2021

"Život je ono što nam se dešava dok pravimo planove za život!" reče jednom John Lenon. Nisu to samo isprepleteni putevi koji nas vode tamo i ovamo. Kada se sve sabere i oduzme, pomnoži i podijeli, ostane samo ljepota duše. To je život. Ljepota duše je satkana od niti koje smo samo mi doživjeli, doživljavamo, preživjeli, preživljavamo i proživjeli i proživljavamo. Svaka duša posjeduje ljepotu i tu nema normi i standarda po kojima se ljepota i kvalitet duše procjenjuju. Samim prisustvom duše ona dobija unikatnu i autentičnu ljepotu. Nema procjena, prosuđivanja i osuda, jer nikad ne znamo iz čega je ta duša satkana. Koje osobe je srela ili nije srela, šta ju je dotaklo ili nije dotaklo, šta se u njoj probudilo, a šta još uvijek spava, šta je živo, a šta je umrlo... Ne znamo i ne trebamo znati. Ljepota duše zahtijeva našu poniznost i poštovanje, nikako trivijalnosti.

I tako ove večeri posmatram Grand Hotel u Štokholmu. Svijetli punim sjajem, a odiše luksuzom i glamurom. A ujutru će to biti samo jedna u nizu zgrada, nimalo glamuroznija i luksuznija od obližnjeg Nacionalnog muzeja ili Kraljevske palače nasuprot nje ili pak zgrade banke pored koje se nalazi. Sve bude i prođe, ali nam uvijek ostane ljepota duše. Kada se svjetla ugase u Grand Hotelu, kao i kod nas, ostanu sve one priče, ljudi, situacije, iskustva i osjećaji koji daju ljepotu dušama.

Grand Hotel u Štokholmu je hotel sa 5 zvjezdica i jedini hotel u Švedskoj koji je član asocijacije "The Leading Hotels of the World". Osnovao ga je 1872. godine francuski chef Regis Cadier. I u to vrijeme hotel je bio najluksuzniji projekat u Švedskoj čija izgradnja je trajala 2 godine i zvanično je otvoren 14.6.1874. godine. Prvi Nobelov banket održan je upravo u ovom hotelu i tradicionalno se održavao u njegovoj Dvorani ogledala do 1929. godine, kada je zbog obimnosti događaja, održavanje banketa premješteno u Gradsku vijećnicu. Ipak, tradicionalno od te 1901.godine do dan danas svi dobitnici Nobelove nagrade sa svojim porodicama smješteni su u ovom hotelu dok traju ceremonije dodjele nagrada. Još jedna od tradicija jeste da 13. decembra osoblje hotela budi ujutro dobitnike i njihove porodice na jutarnju kafu i peciva sa ukusom šafrana, dok im mladi, najtalentiraniji glasovi Švedske pjevaju Santa Lucia.

Kroz godine hotel je doživio brojne preobrazbe i proširenja. Jedno od najljepših desilo se 1909. godine kada je otvorena zimska bašta hotela, Vinterträdgården. Ona predstavlja zelenu oazu u kontrastu sa snijegom i ledom koji zimi preovladavaju. Hotel je postao još poznatiji 1930-ih godina, kada je postao okupljalište ljubitelja jazza koji su ovdje najradije uživali na luksuznom plesnom podijumu. Hotel je 1968. godine postao vlasništvo porodice Wallenberg, a 1974. godine na 100 godišnjicu hotela otvorena je i ljetna bašta. Sam princ Bertil je otvorio ljetnu baštu i u svom govoru istakao kako je Grand Hotel nacionalno blago Kraljevine Švedske i da treba biti briga cijele nacije.

Hotel se sastoji od 300 soba, 31 apartmana, 24 banketne i konferencijske sale, 2 restorana, bara i spa centra, a glavni zadatak osoblja hotela je da se prema svakom gostu odnose kao prema kralju. U svom ovom luksuzu i izobilju prednjače sobe br. 317, 318 i 319 koje su rezervirane za kraljevske porodice, predsjednike i šefove država, te posebno istaknute ličnosti. Na krovu hotela podignute su zastave zemalja iz kojih najjčešći gosti hotela dolaze. Lennart Jarnhammer je na 125. godišnjicu hotela objavio knjigu sa popisom slavnih ličnosti koje su bile gošće hotela. Među njima su pored našeg Ive Andrića i Martin Luther King, princ i princeza od Monaka, Rainier i Grace Kelly, Frank Sinatra, Liz Taylor, Sofia Loren, Ava Gardner, Marlene Dietrich, Dwight D. Eisenhower, Nikita Khrushchev, Yuri Gagarin, Charlie Chaplin, Ingmar Bergman, Greta Garbo, Steve Wonder, Michael Jackson, The Rolling Stones-i, Kirk Douglas i brojne druge poznate ličnosti.

Sve te slavne ličnosti u kombinaciji sa brojnim drugim posjetiteljima i osobljem hotela satkale su dušu ovog mjesta, a neki su na ovaj ili onaj način ostavili traga i na našim dušama.

I nikada ne znamo kada i kako će naša duša dotaknuti druge duše ili čija će duša i kako dotaknuti našu dušu. Zbog toga kao treba raditi ovo, a ne treba ono... A to je opet trivijalnost koju ljepota duše ne zaslužuje. Naša duša treba poput Grand Hotela da zasja svaku noć, da je najblještavijim svjetlima osvijetlimo, da je nahranimo, potapšemo s ponosom, zahvalimo joj za njeno prisustvo i kakvim nas je čovjekom napravila, zagrlimo i utonemo u san planirajući šta sve želimo ostvariti. A sutra ujutro, kada se svjetla ugase, duša će se pobrinuti da odabere ono što mi zaista i trebamo.

Izvori:

Osobne fotografije i fotografije preuzete 07/11/2021 sa:
https://stockholmskallan.stockholm.se/post/10838
https://stockholmskallan.stockholm.se/post/737
https://stockholmskallan.stockholm.se/post/10498
https://stockholmskallan.stockholm.se/post/10498
https://www.olielo.com/hotel/grand-hotel-stockholm/

https://www.grandhotel.se/en/about-the-grand-hotel/history

https://www.historichotelsthenandnow.com/grandstockholm.html

Skoro čitam članak u kojem je Švedska proglašena najboljom zemljom na svijetu za porodični život. Još uvijek sam svježa ...
05/09/2021

Skoro čitam članak u kojem je Švedska proglašena najboljom zemljom na svijetu za porodični život. Još uvijek sam svježa ovdje, orijentisana jedino na Štokholm, fascinirana svim i svačim i još uvijek ne mogu skinuti ružičaste naočale i objektivno sagledati situaciju. Jedino što zasigurno znam i osjećam jeste da je ovdje sve podređeno djeci. Prije dva mjeseca Adi i ja smo se upustili u istraživanje poznatijih štokholmskih dječijih parkova i igrališta. Nekako se ideja sama nametnula, jer zaista gdje god da kreneš naći ćeš nešto napravljeno za djecu. Nije se to desilo preko noći, već se stoljećima utirala staza da se dođe do ovoga danas. A staza vodi i dalje u još bolju budućnost.

Davne 1914. godine otvoren je prvi dječiji park u Norrköpingu na inicijativu novinarke Marie Moberg, koja je ujedno osnovala i prvi vrtić u Švedskoj 1899. godine. Marie je primijetila da su djeca nezbrinuta tijekom dana tumarala ulicama i kvartovima dok im roditelji rade i na taj način bila laka meta raznoraznim zlostavljačima. Već 1916. godine grad Štokholm bilježi značajna ulaganja u izgradnju igrališta. Prvo takvo igralište otvoreno je u poznatom Vasa parku, nedaleko od zgrade u kojoj je živjela planetarno poznata spisateljica Astrid Lindgron, tvorac P**i Duge Čarape. Prvih dana od otvorenja igrališta dnevno je preko stotinu djece iz susjedstva posjećivalo park. Godinama kasnije otvarana su brojna dječija igrališta širom Štokholma. Beneficije igrališta podstakle su gradske vlasti da otvore i igralište koje je imalo općinske uposlenike koji ne samo da su brinuli o igralištu i njegovoj sigurnosti, već i sigurnosti djece u parku. Prvo takvo moderno igralište otvoreno je 1936. godine u Observatorielundens parku, nedaleko od Vasa parka. Park je radio u ljetnim mjesecima, a od 1940. godine i tijekom cijele godine omogućavajući djeci i zimske aktivnosti s kojima bi više vremena provodili na svježem zraku.

Ono što je meni zapalo za oko jeste da je svako igralište kreirano od strane stručnjaka, da se svakodnevno nadgleda i provjerava ispravnost opreme, ali i da djeca u parkovima pored zajedničke interakcije i beneficija igre i fizičke aktivnosti na ovim mjestima mogu naučiti mnoge druge stvari. Uče o historiji mjesta i grada, kroz zanimljive ilustracije i natpise uče da poštuju jedni druge i da uživaju u različitostima koje Švedska nudi. Pored oficijelnih parkova, parkovi škola i vrtića također su otvoreni za svu djecu nakon završetka radnih sati ili vikendom. Čitala sam da po zakonu na svaki kilometar mora biti igralište, ali u praksi je to u Štokholmu najčešće na svakih 400 metara ili čak manje.

Stoga je jako teško obići sve parkove, čak i one zvučnije. Napravili smo kratki presjek istraživanja, Adi je izdvojio omiljena igrališta, a naše putešestvije i istraživanja se dalje nastavljaju.

IZVORI:

Info ploče
Osobne fotografije

Često čujemo kako se ljudi žale na razne stvari ili situacije. Ovaj se žali na ovo, onaj na ono. Čak i onda kada znamo d...
11/08/2021

Često čujemo kako se ljudi žale na razne stvari ili situacije. Ovaj se žali na ovo, onaj na ono. Čak i onda kada znamo da prazne priče, kukanja i žalbe neće ništa promijeniti, mi se ipak uredno nastavljamo žaliti. Zašto? Svako ima svoj razlog. Moj je jer mi je tako najlakše. Kao požalila sam se na nešto i to više nije samo moj problem, nego hladno očekujem, iako ne priznajem to, da taj neko drugi promijeni predmet mog nezadovoljstva. I tako nam to postane podsvjesna radnja i onda se iznova žalimo što niko, ali baš niko ne radi ništa po nekom pitanju. A obavezno sebe izostavimo iz tog "niko", jer mi smo se požalili i tobože već smo dosta uradili. A ni prstom nismo makli. Sve je danas manje inicijative, sve je manje društvene i lične odgovornosti, podstreka, volje i akcije za nekom promjenom. Učahureni da nismo sami, da nismo jedini kome to nešto smeta i samo odvrnemo izgovore na najjače. Kod nas to ne može, nema se para, nema alata, ih njima je to lakše bla bla bla. I eto već nekoliko p**a, dok sam pila kafu i odmarala, na sad već "mojoj" klupi u Krubban-u, primijetih da jedan mali vrt održavaju ljudi koji nemaju uniforme sa logom određenih firmi za održavanje javnih površina, kako je to ovdje uobičajeno. Ovaj crv u meni proradi i prokopa novu priču. Naime, nekolicina vrtlara koji žive i rade oko Krubann-a, nezadovoljni što ne mogu uživati u zelenilu i parkovima kao Štokholmeri u drugim dijelovima grada, odlučili su napraviti svoj mali vrt. Tako su u suradnji sa Odborom za švedsku nacionalnu imovinu 2014. godine realizirali svoj projekat u sklopu akcije komunalnog, gradskog vrtlarenja. Vrt je posvećen jednoj seoskoj kolibici koja se na ovom prostoru nalazila od 17. stoljeća, pa sve do 1830. godine kada je švedska vojna služba preuzela ovo područje i kolibicu uništili. Tako male stvari poput inicijative mogu napraviti razliku. Zanimljivo mi je održavanje vrta tijekom cijele godine. Nema tu spiska kad ko šta radi, jer svako od njih svaki dan svrati u vrt i uradi šta god tu treba. Ne mjeri se ko je koliko p**a bio, ko je šta uradio, a ko nije. Ne očekuje se ni od koga da bilo šta uradi, jer svaki od njih preuzima ličnu odgovornost radije nego da se žali i čeka da umjesto njega, a za njega, neko nešto uradi. Lijepo ih je vidjeti tako u svaka doba dana da neko nešto čeprka, obilazi. Nekada jedna osoba, nekada više njih u isto vrijeme. Budući da su vrtlari sa iskustvom, svako je kod njih dobrodošao na šoljicu razgovora i savjeta kako šta uraditi u svom vrtu, ali i da se njihovim primjerom inspiriše, pokrene, preuzme ličnu odgovornost za nešto što bi nama samim, a možda i drugima moglo koristiti.

Pazi šta ćeš poželjeti, jer moglo bi ti se i ostvariti! Oduvijek sam maštala da živim kraj mora. U maštarijama uvijek su...
01/08/2021

Pazi šta ćeš poželjeti, jer moglo bi ti se i ostvariti! Oduvijek sam maštala da živim kraj mora. U maštarijama uvijek su bile kilometarske šetnje kroz šumu, tik uz more. Vjetar koji mrsi kosu i nanosi miris mora isprepleten mirisom šumskog rastinja, šum valova isprepleten cvrkutom ptica, dok se zrake sunca probijaju kroz drveće i tijelu daju toplinu, daju život. A onda u jesen da vjetar duva još jače dok šaroliko lišće pod nogama pucketa. To je bilo malo mjesto, naravno sa dugom historijom i tradicijom, opjevano u pjesmama. Nikada nisam naišla na slično mjesto, jer očigledno falio je skandinavski vjetar. I tako dolazimo do Mölne, malog naselja na Lidingö-u. Naselja sa dugom pješačkom stazom od skoro 4 kilometra koja ide tik uz more, a prolazi kroz staru, povijesnu farmu iz 16. stoljeća, pa preko livada i brezinih gajeva, kroz industrijsku zonu 19. stoljeća, te šumu Kappsta, prirodni rezervat, i vodi dalje pored vile Ekbacken ka Dalenumu, mjestu koje je priča za sebe. Farma Mölna, dobila je ime po mlinu, od starošvedske riječi mölla, što znači mlin. Mlin ne samo da je mljeo žito, već i posebnu vrstu drveta od kojeg se dobijala specifična crvena boja tako da je bio veoma značajan za Štokholm. Tako je baš pored farme i mlina izgrađeno prvo pristanište na Lidingö-u, Mölna brygga, 1860. godine za veće brodove sa štokholmskog arhipelaga, a kasnije i velike parne brodove. Inspirisana statuom Male sirene iz Kopenhagena, "Mala gospođica mora", djelo umjetnice Liss Eriksen iz 1950. godine daje mjestu i dašak prošlog stoljeća. Mölna ne bi bila prepoznata kao mjesto iz moje mašte, a da nije opjevana. Pjesnik Gunnar Ekelöf objavio je čitavu zbirku pjesama "En Mölna - Elegi" inspirisan ovim mjestašcem i samim pristaništem koje je 1960ih godina bilo mjesto sastajanja mladih švedskih pisaca i pjesnika. "Pjesma o valovima", koja je dio zbirke Mölna, napisana je upravo na ovom pristaništu krajem septembra 1960. godine. Inspiracija mu je bio i jedan švedski spisateljski ljubavni par s kojim je došao na jedno od ih tradicionalnih okupljanja. I zaista, u životu treba željeti, treba maštati, treba sanjati, voljeti, živjeti, jer univerzum ima čudne planove za nas!

P. S.

Za sada sam naišla samo na ovu strofu pomenute pjesme, a zbirka, ukoliko je uspijem naći definitivno će biti moje sljedeće štivo. Nadam se da sam je uspjela dobro i prevesti.

"Šum vjetra i udar valova
Šum valova i udar vjetra
Šum valova i vjetra
Hladan po čelu i obrazu -
Samoća i ti
Zauvijek na istom križu:
Vječna prošlost što postaje sadašnjost
Vječna sadašnjost što postaje samo
Vrijeme sp**ano i nemirno:
Sunce je uperilo zrake ka Danvikovom
Silosu i tornju."

Gunnar Ekelöf, "Pjesma o valovima", 1960.

Izvori:

Info ploče, Lidingö stad

Adress

Stockholm

Webbplats

Aviseringar

Var den första att veta och låt oss skicka ett mail när Štokholmske priče postar nyheter och kampanjer. Din e-postadress kommer inte att användas för något annat ändamål, och du kan när som helst avbryta prenumerationen.

Dela