15/08/2026
Uprkos gužvama, rožajska privreda na koljenima
Velike ljetnje gužve u Rožajama, pune ulice, ugostiteljski objekti i trgovine mogu ostaviti utisak grada sa intenzivnom privrednom aktivnošću. Međutim, ta slika traje svega nekoliko nedjelja i ne pokazuje stvarno stanje lokalne ekonomije.
Iako, na prvi pogled, grad trenutno djeluje gotovo kao slika ekonomskog prosperiteta, smatram da je rožajska privreda na koljenima, jer naši privrednici i zanatlije ovu godinu opisuju kao jednu od najtežih kada je u pitanju obim posla.
Ova trenutna gužva nije mjerodavan pokazatelj privrednog rasta; kolone automobila definitivno više nisu kolone investitora iz dijaspore koji grade kuće i objekte u Rožajama, niti su puni kafići rezultat trošenja novca zarađenog u Rožajama, kao što je bilo nekada dok je radilo Rožaje u srećnim vremenima.
Dakle, velika potrošnja tokom nekoliko ljetnjih sedmica nije isto što i ekonomija koja svojim građanima obezbjeđuje posao i perspektivu tokom cijele godine. U najvećoj mjeri riječ je o trošenju novca koji nije stvoren u Rožajama.
Pravo stanje rožajske ekonomije ne treba posmatrati u avgustu, već u novembru, februaru ili aprilu. Tada treba pitati koliko naši privrednici imaju posla i koliko je novih investicija započeto, koliko mladih ljudi svoju budućnost vidi ovdje, i, možda najvažnije, koliko ljudi koji su kapital stekli u inostranstvu danas smatra da ga vrijedi investirati u Rožaje.
Na ta pitanja lokalna vlast duguje odgovore, a nema ih.
Posebno je primjetan pad privatne gradnje, koja je decenijama predstavljala jedan od najvažnijih pokretača lokalne ekonomije. U Rožajama se danas gradi znatno manje novih kuća nego ranije.
Izgradnja jedne kuće pokreće čitav lanac lokalne privrede: građevinske firme, trgovinu građevinskim materijalom, transport, tesarske, stolarske i bravarske radove, elektro i vodovodne instalacije, keramiku, fasade, završne radove, namještaj, opremanje i brojne druge djelatnosti. A ljudi koji od tih djelatnosti žive svoj novac ponovo troše u Rožajama, pokrećući trgovinu, ugostiteljstvo i druge usluge. Tako se održava lokalni tok novca i jedno čitavo privredno biće grada.
Kada nema novih investicija, manje posla imaju preduzeća i zanatlije, manje prihoduju zaposleni, pada kupovna moć, smanjuje se potrošnja i problem se prenosi na gotovo cjelokupnu lokalnu ekonomiju.
Kafići, koji su sada puni i koji se pokušavaju predstaviti kao slika prosperiteta, u januaru i februaru ponovo će biti prazni. Oni su, zapravo, tek posljednja karika u lancu potrošnje i među prvima osjete kada novca u lokalnoj ekonomiji nema.
Međutim, još važnije od konstatacije da se manje gradi jeste pitanje zašto se manje gradi.
Odgovor na to pitanje morao bi ozbiljno da zabrine lokalnu vlast, ali i građane Rožaja.
Decenijama je naša dijaspora bila jedan od najvećih privatnih investitora u Rožajama. Novac zarađen širom Evrope ulagao se u kuće, zemljište, poslovne objekte i druge vrijednosti u našem gradu. Ta ulaganja su neposredno ili posredno održavala veliki dio lokalne privrede.
Danas se taj model mijenja.
Sve manje naših ljudi koji žive u inostranstvu vidi ekonomsku perspektivu u stvaranju novih vrijednosti u Rožajama. Kapital se sve češće usmjerava prema mjestima u kojima njihove porodice žive, rade i planiraju svoju budućnost, kao i prema Podgorici i crnogorskom primorju.
Rožaje, dakle, više ne gubi samo stanovništvo.
Počinjemo da gubimo i njihova ulaganja, jer je Rožaje, nakon godina pogrešne ekonomske politike, postalo sve manje privlačno mjesto za investiranje. Čovjek koji je napustio Rožaje, ali je ovdje gradio, kupovao, ulagao i stvarao, nikada nije u potpunosti otišao. Onog trenutka kada prestane da ulaže ovdje i svoja ulaganja trajno usmjeri na drugo mjesto, izgubili smo još jednu vezu s njim. Drugim riječima, Rožaje polako prestaje da bude investiciona destinacija čak i za ljude koji su za njega emotivno najviše vezani.
I upravo dolazimo do glavnog krivca.
Lokalna vlast ne može zaustaviti evropske migracione tokove niti može narediti bilo kome gdje će živjeti i gdje će ulagati svoj novac. No, poslije više od decenije jedne iste vlasti i njenog upravljanja Rožajama imamo puno pravo da pitamo: šta je urađeno da Rožaje bude mjesto u kojem će se isplatiti investirati?
Gdje su nove ozbiljne investicije? Gdje su nova održiva radna mjesta? Gdje je poslovni ambijent koji će čovjeku iz Rožaja, bilo da živi ovdje ili u Luksemburgu, Njemačkoj ili Švajcarskoj, dati razlog da svoj kapital uloži upravo ovdje?
Razvoja u Rožajama tokom više od decenije vlasti Bošnjačke stranke nema, jer se razvoj mjeri investicijama, radnim mjestima u realnom sektoru i željom ljudi da svoj novac i svoju budućnost vežu za ovaj grad.
Upravo tu lokalna vlast mora da položi račun građanima.
Poslije više od 12 godina upravljanja lokalnom vlašću, mnogo godina participiranja u državnoj vlasti, a danas i političkog uticaja kroz značajan broj ministara i poslanika Bošnjačke stranke,rezultati takve politike moraju biti predmet ozbiljne ocjene.
Rezultat je, nažalost, takav da se sve manje gradi, privrednici i zanatlije imaju sve manje posla, mladi odlaze, a sada i dijaspora sve manje ulaže u nove vrijednosti u Rožajama. Zbog toga, bez grijeha, mogu reći da je vlast stasala za smjenu, jer je sve ovo rezultat odsustva ozbiljne ekonomske politike.
Rožajama je potrebna politika koja će vratiti povjerenje u ekonomsku budućnost ovog grada.
To dugujemo našoj dijaspori, koja je Rožajama već dala mnogo i čija su ulaganja i potrošnja decenijama bili jedan od glavnih oslonaca lokalne ekonomije, ali prije svega ljudima koji ovdje žive tokom cijele godine. Dugujemo im grad u kojem vrijedi ostati, raditi, stvarati i planirati budućnost.
Potrebna nam je infrastruktura koja omogućava razvoj, efikasnija administracija, podrška domaćim preduzećima, stvaranje uslova za proizvodnju i ozbiljan odnos prema svim investitorima: kako domaćim, tako i našim ljudima iz dijaspore, ali i međunarodnim investitorima koji sa Rožajama prethodno nisu imali nikakvu vezu.
Rožaje ne smije svoju ekonomsku budućnost zasnivati na nekoliko ljetnjih nedjelja potrošnje. Naš cilj mora biti grad koji živi od svog rada svih dvanaest mjeseci u godini.
Velike ljetnje gužve u Rožajama, pune ulice, ugostiteljski objekti i trgovine mogu ostaviti utisak grada sa intenzivnom privrednom aktivnošću, međutim, ta slika
