HSP Zagreb

15/09/2026

14/09/2026

TKO ĆE LIČANIMA VRATITI DOBRO IME NJIHOVIH PROIZVODA?

Mjesecima govorimo o otpadu u Lici, o tonama materijala koji su završavali tamo gdje nisu smjeli, o nadzorima, inspekcijama, propisima i odgovornosti institucija. Sada na naplatu dolazi još jedna šteta koju neće biti moguće jednostavno pokupiti bagerom i odvesti kamionom.

Strah je došao do ličkih OPG-ova.

Jutarnji list donosi priče proizvođača kojima kupci počinju postavljati pitanja o sigurnosti hrane samo zato što dolazi iz kraja koji se mjesecima povezuje s otpadom. Jedna proizvođačica sira iz Smiljana opisala je kako je njihov stalni kupac, prije nego što je kupio sir, nazvao suprugu i pitao želi li ga uopće jesti.

Zamislite kako je to ljudima koji godinama svojim rukama stvaraju proizvod, hrane stoku, obrađuju zemlju, ulažu novac, ustaju prije zore i žive od povjerenja svojih kupaca.

Ti ljudi nisu dovozili otpad, nisu pisali zakone. Nisu bili inspektori i nisu zarađivali na poslovima s otpadom.

Zašto bi onda oni plaćali cijenu?

Rep**acija nekog kraja gradi se desetljećima, a može se uništiti u nekoliko mjeseci. Lika je ljudima bila sinonim za čistu prirodu, domaću hranu, sir, krumpir, med, meso i proizvode kojima se vjerovalo upravo zato što dolaze iz Like. Danas se među kupce uvukla sumnja, a sumnja je za malog proizvođača ponekad jednako opasna kao stvarna šteta.

Odgovornost ne završava samo na državi i institucijama koje su morale raditi svoj posao. Vrijeme je da se zapitaju i oni koji su na opravdanom strahu ljudi pokušavali politički poentirati, natječući se tko će izgovoriti težu riječ, napraviti dramatičniju sliku i od Like stvoriti dojam hrvatskog Černobila. Problem je postojao i trebalo ga je otvoriti i zatražiti odgovornost, ali trebalo je razmišljati i o ljudima koji će ondje ostati živjeti kada se kamere ugase, političari odu, a politički bodovi već budu upisani.

Zašto? Jer baš ti koji su najmanje krivi danas dobivaju račun.

Problem na konkretnim lokacijama ne znači da je cijela Lika otrovana niti da su lički sir, med, krumpir, meso i drugi proizvodi zdravstveno neispravni. Zato HSP traži besplatno ispitivanje proizvoda OPG-ova s područja na kojima postoji zabrinutost, javnu objavu rezultata i službene potvrde o njihovoj zdravstvenoj ispravnosti.

Za proizvođače koji mogu dokazati značajan pad prodaje i prihoda potrebno je osigurati program pomoći i otvoriti mogućnost naknade nastale štete. Potrebna je i ozbiljna kampanja vraćanja povjerenja u ličke proizvode.

Kada se utvrde odgovorni za nezakonito postupanje s otpadom, HSP traži da budu strogo kažnjeni, da im se oduzme sva nezakonito stečena imovinska korist te da, kada za to postoje zakonske pretpostavke, vlastitom imovinom odgovaraju za štetu koju su prouzročili. Tražimo i strože zakonske kazne za ovakva djela.

Onome tko sutra pomisli da može zaraditi milijune tako što će Hrvatsku pretvarati u odlagalište mora unaprijed biti jasno što ga čeka: visoka kazna, oduzimanje nezakonite zarade i odgovornost za nastalu štetu.

Takvi poslovi ne smiju biti unosan biznis u kojem se zaradi milijune, plati kazna koja predstavlja tek dio zarade i nastavi dalje. Kazna mora biti takva da se kriminal s otpadom jednostavno ne isplati.

Tko će nadoknaditi štetu čovjeku koji je jučer normalno prodavao svoj sir, med ili krumpir, a danas mu kupac okreće leđa samo zato što je iz Like? Upravo zato tražimo da oni koji su štetu prouzročili ne odgovaraju samo pred sudom, nego i svojim novcem i imovinom.

13/09/2026

HSP: OBVEZAN PREGLED – DA. RAČUN RODITELJIMA – NE.

Hrvatska stranka prava smatra da trošak obveznih liječničkih pregleda maloljetnih sportaša ne smije postati još jedan račun koji ćemo jednostavno ispostaviti roditeljima.

Godinama govorimo da djecu treba maknuti od mobitela i računala, poticati ih na kretanje, sport i zdrav život. Govorimo o prevenciji pretilosti, zdravlju mladih, demografiji i rasterećenju hrvatskih obitelji, a onda tim istim obiteljima stvaramo novi trošak kako bi se njihova djeca mogla baviti sportom.

HSP ne dovodi u pitanje potrebu kvalitetnih liječničkih pregleda. Ako pregled može na vrijeme otkriti zdravstveni problem i zaštititi dijete, onda mora biti kvalitetan i dostupan svakom maloljetnom sportašu. Pitanje je zašto bi trošak onoga što je država propisala kao obvezno morao pasti na roditelje?

Posebno treba misliti na obitelji s više djece. Jedno je platiti pregled za jedno dijete, a sasvim drugo kada imate troje ili četvero djece koja treniraju. Tome dodajte članarine, tenisice, kopačke, dresove i drugu sportsku opremu, prijevoz, utakmice, turnire i natjecanja. Obitelj koja ima više djece svaki takav trošak plaća nekoliko p**a.

Pritom javno financiranje ovakvih pregleda nije nikakva neprovediva ideja. Pregledi učenika koji sudjeluju u natjecanjima školskog sporta već se obavljaju bez troška za roditelje kroz sustav školske medicine. Ministarstvo turizma i sporta ranije je predviđalo i sufinanciranje liječničkih pregleda sportaša. Dakle, ne govorimo o nečemu za što ne postoji ni model ni mogućnost financiranja.

Ne prihvaćamo ni situaciju u kojoj će jednom djetetu pregled financirati grad, općina, sportska zajednica ili klub, dok će roditelj drugog djeteta isti obvezni pregled morati platiti sam. Djeca moraju imati jednake uvjete bez obzira žive li u velikom gradu ili maloj hrvatskoj općini.

Zato HSP traži da država osigura financiranje osnovnog zdravstvenog pregleda propisanog za sve maloljetne sportaše, kroz HZZO ili poseban državni program. Lokalna samouprava i klubovi mogu osiguravati dodatne pogodnosti, ali osnovno pravo ne smije ovisiti o njihovoj financijskoj snazi.

Ako država od roditelja traži da dijete mora proći obvezni liječnički pregled kako bi se moglo baviti sportom, onda je red da država taj pregled i osigura. Ne možemo istodobno govoriti roditeljima da imaju više djece, poticati djecu da se bave sportom i obećavati rasterećenje obitelji, a onda za svako dijete dodavati novi obvezni trošak. Sport djece mora biti ulaganje u njihovo zdravlje i budućnost, a ne još jedna stavka koja će odlučivati koliko si djece jedna obitelj može priuštiti poslati na trening.

13/09/2026

Ležanjem po jednom drugom trgu i razuzdanim miniprosvjedima jedna grupacija, koja se naknadno nazvala Možemo!, sastavljena od nekoliko strančica i solidnog

12/09/2026

11/09/2026

Koga će sada sve premijer kriviti osim lošeg obrazovanja i kulture?

Nova školska godina novi napad u školi, ovog p**a ne osnovnoj već srednjoj. Zar nam je ovo postala zbilja? Koliko je dosadašnjih vlada donijelo mjere za suzbijanje nasilja, a ipak nas dočekuju novine pune sve okrutnijih napada s teškim posljedicama? Evo današnja vijest učenik zagrebačke srednje elektrotehničke škole izbo nožem drugog učenika i djelatnicu. Ministarstvo je uputilo prema školi, pazite ovo, krizni tim.

Kada ćemo shvatiti da jednostavno novi sustav obrazovanja koji se uveo kroz zadnja dva desetljeća jednostavno nije dobar! Ma koliko vi dizali plaće nastavnicima, ma koliko vi smanjivali broj učenika po razredu jednostavno ne možete pobjeći od činjenice da dosadašnje kurikularne reforme su teško uništile odgojni učinak koji obrazovni sustav ima.

Da, problem počinje od vlastitog doma, ali on se kultivira i u obrazovnom sustavu. Sve dok naše Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih održava ovakav sustav koji nema jasne ciljeve našeg obrazovanja, koji moraju biti okrenuti ne samo kvalitetnom znanju učenika i studenata, već i stvaranju prostora koji omogućuje odgovarajućim odgojnim mjerama nastavnika postizanje određenih nacionalno važnih ciljeva. Ti ciljevi moraju biti da učenici se izgrađuju kao osobe efektivne za ovo društvo. Umjesto da djecu tjerate da crtaju dugine boje, radije postavite u svakoj učenici grb i križ te ih naučite disciplini, odgovornosti i vrlinama koje ta dva simbola trebaju predstavljati u našem narodu.

Nama ne treba građanski odgoj, nama treba kulturni odgoj! Ideologija koja se nameće djeci nije primjerena niti našem društvu niti našem narodu. Vladajući moraju shvatiti da silom stvaranje liberalnog društva, tzv. tolerancija različitih ponašanja i oblika življenja rezultiraju samo daljnjom radikalizacijom među djecom. Djeca bolje da imaju predmet posvećen učenju opće kulture, ponašanja i bontona, umjesto kultiviranja ekstremne tolerancije i woke kulture. Nastavnici i učitelji moraju imati ponovno snagu provođenja discipline s kojim grade poštovanje od svojih učenika. No onda imamo i problem zapošljavanja, kakvi su kriteriji pri zapošljavanju u znanosti i obrazovanju? Zašto ne dobivamo najbolji obrazovni i znanstveni kadar, već onaj (politički) najpodobniji? Ali to naši liberalni i tolerantni sustav želi, te sve dok vlada ova centristička politika (blage) woke ideologije nasilje i amerikanizacija ala tipa pokolj u školi Columbine postat će nova realnost za naše društvo.

Dopredsjednik HSP-a Grada Zagreba Ante Brešić Mikulić

10/09/2026

Na ponovno uništavanje murala postrojbi iz Domovinskog rata oglasio se Jozo Krajinović branitelj i predsjednik HSP Grada Zagreba:

9. rujna 2026. 11 h 55 minuta Zagreb.
Vruć je i težak ovaj ljetni dan, pun sparine i nekoga nemira. Svi smo pomalo postali nervozni jer već dugo kiše nema, a rekli su padat će, samo nam lažu, čujem od prolaznika. Pet je do dvanaest, put me vodi od zapada prema istoku grada Zagreba. Djeca su pošla u školu, Bogu hvala da nema više radova na cesti, pomislih, već su dojadili i Bogu i narodu. Kad odjedanput zastoj netom prije ulaska u podvožnjak na Trešnjevci ispod zapaljenoga Vjesnika. Što je sad ponovo? Zar im nije bilo dosta što su cijelo ljeto bušili po zagrebačkim cestama? Nema mi druge već naoružati se sa strpljenjem premda ga je u zadnje vrijeme sve manje. Tiho vozim niz cestu, svi smo prestrojeni na lijevu traku dok je na desnoj traci malo poveća grupa momaka, nešto rade na cesti. Što sam im bliže sve mi je jasnije, murali su svi do jednog išarani. Murali s hrvatskim nacionalnim obilježjima, grbovi hrvatskih brigada iz domovinskog rata i sve ono s čime smo se ponosili netko je išarao i devastirao. Bože što smo ti to skrivili, što se ovo u Hrvatskoj događa, kao branitelju nije mi baš svejedno da netko naše svetinje dira. Pokušavam preko par izvora saznati tko su ti neradnici koji su u gluho doba noći radili kada normalan svijet spava. Na kraju dolazim do nekih informacija, da iza svega stoji Antifa. Bit će da su mladi partizani tek učlanjeni u savez komunista pa se moraju posebno dokazivati. Vozim dalje i sam sa sobom pričam. Bože moj što se to nama događa, tvoj sin, naš Gospodin Isus kaže da Vi Oče non stop radite. Ako je tako zašto si dozvolio ovim huliganima da devastiraju podvožnjak, a znaš i sam da sumnjamo da je netko od njihovih zapalio zgradu Vjesnika. Opet tišina, ništa mi ne odgovara. Znam Bog je Bog, Otac svima pa i onim poganima. Vozim se i dalje prema istoku, ali ta spoznaja mi ne da mira pa se pitam zašto ti partizani toliko mrze sve što je hrvatsko. Kao nekim algoritmom mozak mi plete mrežu poveznica. Pouzdano znam da riječ partizan znači neku vrstu otpora, neku vrstu gerilskoga ratovanja. Samo mi nije jasno čemu se oni to danas odupiru ako ne hrvatskoj državi. Misli me vode duboko u povijest drugoga svjetskoga rata kada su izlazili iz šuma i radili diverzije po tračnicama hrvatskih vlakova. Kao nekim brzim algoritmom misli mi stvaraju sliku našega vremena. Ako su se doista partizani vratili mogle bi biti još češće diverzije i po gradu Zagrebu s obzirom na to da su iz šume izašli 45. i zauzeli samo središte grada Zagreba. Što ako im padne na pamet da kao i njihovi prethodnici naprave diverzije na zagrebačkim tramvajima. Što ako ubace samo par kamenčića u tračnice dok skreće u jednu stranu, u tom slučaju bi ustaški tramvaj mogao iskočiti iz tračnica i pobiti sve ustaše u njemu. Ustaški tramvaj vam je onaj što ima šofer šajbu u obliku slova U. Težak mi je ovaj dan, ne da mi se više razmišljati. O čemu god da razmišljam smo me crne misli more, sve mi na kraju nekako završi po zlu, bit će da je to od ove vrućine i sparine. Bit će valjda sutra bolje ako padne kiša pa sapere smeće sa zagrebačkih ulica. Kada malo bolje razmislim, ne bi bila loša ni oluja, puno bi bolje sve to očistila pa bi nam jesen bila kao u nekom raju.

09/09/2026

Barbarizam! Trebamo potpun prekid međunarodne kulturne suradnje, sve dok Srbija kultivira kulturu genocida!

Državni sprovod u Beogradu osuđenog ratnog zločinca za genocid Ratka Mladića izvukao je stare aveti. Da se radi o nekoj spornoj povijesnoj osobnosti koja izaziva razlike i neslaganja, ovo nije slučaj. Ovdje se radi o prvom zapovjedniku i provoditelju jedne osuđene genocidne politike. Upravo činjenica da je takva politika i zločin ne samo osuđen od međunarodnog suda pravde (ICJ), već i jasno prikazan od strane Ujedinjenih naroda kao nasljeđe kulture genocida pokazuje ozbiljnu prijetnju međunarodnim odnosima i ugledu same Srbije.

Prije svega valja kazati da državni sprovod u kojem čitav državni vrh jedne zemlje iskazuje poštovanje navodeći pozitivna djela ovog osuđenog ratnog zločinca daje nam jasnu sliku da je kultura genocida i dalje prisutna u Srbiji. Ovime je Srbija pokazala da nije civilizirana europska država, da je i dalje provoditeljica Miloševićeve politike. Srbija je imala prilike pokazati svoje civilizirano lice, no odlučila se za ono kao jedna genocidna država, jedno genocidno društvo i jedan genocidan narod. Trostruki pokazatelj jednog barbarskog društva.

Diplomatske note i medijski iskazi nezadovoljstva vladajućih iz Hrvatske nisu dovoljne mjere! Hrvatska i Srbija između sebe imaju kulturnu suradnju i projekte vrijedne milijune eura. Potpuno je suludo da naša kazališna, filmska, likovna, glazbena i svaka druga umjetnost surađuje, plaća i podupire umjetnost i umjetnike iz Srbije sve dok ta zemlja jasno kultivira kulturu genocida. Hrvatska mora pokazati da ne stoji uz takvu politiku koja nije samo vezana uz Srebrenicu, već i Kijevo i Škabrnju koji su trajni krvav trag koji je taj koljač ostavio u Hrvatskoj. Pozivam da naši vladajući uzmu u obzir ovaj vapaj i prestanu surađivati i podupirati vlast koja kultivira kulturu genocida, a posebno da prestanu podupirati i izdašno financirati srpsku kulturu i suradnju s njom.

Vladajući, ali i mnogi drugi hrvatski uglednici i političari su se degradirali kroz višegodišnje čašćenje i suradnjom sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom. Šutjeli su kada je Porfirije orio četničke pjesme, da bi sutradan s njime lomili česnicu. Zaboravljali su da je SPC jasno u crkvenim saborima odlučio nepriznati hrvatske granice, već Veliku Srbiju (1992.). Upitni su mnogi sporazumi između dosadašnjih vlada HR i SPC-a koji su omogućili izdašno financiranje ali i dobitak nekretnina koje nisu stvorene od strane SPC, koja nastaje kao Crkva tek 1920. Patrijarh Porfirije, ali i vidljivo širok kler, kao i same same crkvene institucije SPC-a pokazali su tijekom sprovoda Ratka Mladića da ih ne zanima kršćanska briga o pokojniku, molitva za dušu teškog grešnika i zločinca, već veličanje djela protiv Boga i čovjeka, veličanje djela protiv Hrvatske i BiH. Umjesto da se naši političari na ovakve prizore zgražaju, oni se sjate na domjenke nalik derneka u organizaciji SPC-a u Hrvatskoj. Stoga otvoreno se zalažem i apeliram vladu da uvede suspenziju svih državnih davanja iz hrvatskog proračuna SPC-u sve dok se ne sprovedu opsežni pregled samog rada i ustanovi je li to uopće legalna crkvena ili kriminalna velikosrpska organizacija. Ovim činom u Beogradu svakako je pokazala sliku posljednjega.

ABM