31/05/2026
[𝐍𝐞𝐝𝐣𝐞𝐥𝐣𝐧𝐢 𝐠𝐮𝐭𝐥𝐣𝐚𝐣 𝐩𝐨𝐞𝐳𝐢𝐣𝐞: Antun Branko Šimić]
Ne traži Boga mišlju, u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti
(pjesma „Nađeni Bog”)
Antun Branko Šimić, hrvatski pjesnik, kritičar i prevoditelj, rođen je u Drinovcima, u Bosni i Hercegovini 18. studenoga 1898., a među zvijezde odlutao u Zagrebu 2. svibnja 1925.
Već kao mladi autor započeo je s pejzažnom lirikom pod utjecajem Antuna Gustava Matoša, no nakon susreta s njemačkim ekspresionizmom dolazi do snažnog zaokreta u njegovu stvaralaštvu. Njegova jedina zbirka „Preobraženja” (1920.), obilježena slobodnim stihom, sažetim izrazom i dubokim temama poput Boga, ljubavi, smrti i umjetnosti, predstavlja vrhunac hrvatskog ekspresionizma. Svojim pjesničkim inovacijama i snažnim poetskim izrazom uvelike je pridonio razvoju moderne hrvatske lirike i njezinu povezivanju s europskim književnim tokovima.
Dostupnost pjesnikovih djela u Knjižnicama grada Zagreba provjerite klikom na sljedeću poveznicu: https://bit.ly/3RjrPGL
Izvor: enciklopedija.hr
Fotografija: Knjižnice grada Zagreba
Nakladnik zbirke „Poezija koja sja, treperi, miriše i šušti”: Sakcinski-media
Izrađeno u alatu Canva.