Povijest
Dragi članovi, prijatelji, gosti. Neopisiva mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti Vas u ime vodstva Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kašina Gornja na proslavi 60 godina neprekinutog rada i djelovanja. U spomen knjizi Društva, rukopisom gospodina Stjepana Podgorski – Masneca stoji:
„U samoj Kašini korijeni vatrogastva zasađeni su mnogo ranije i jedan korijen je nakon otprilike 25 godina p
ustio vlastitu mladicu da izraste i da ga zaštiti svojim hladom, od žarenja iznenadnih požara kao glavne, a i drugih nepogoda. Koliko je potrebno priznanja dati našim mještanima koji su prvi počeli raditi na ostvarenju zamisli o osnivanju DVD-a ne može se mjeriti, ali ni oni nisu mogli izmjeriti koliko će truda, bilo da se radi o vremenu, novcu itd, morati uložiti u taj pothvat da bi bilo uspjeha. Nije se prezalo ni razmišljalo već je sve što je prevladalo bila želja imati društvo, koje će udaljena domaćinstva moći zaštititi od požara i drugih zala koja neminovno ne mimolaze naša seljačka gospodarstva. Želja je prevladala i zamisao u glavi jednog člana počela se ostvarivati kada ju je priopćio prvom susjedu, rodbini, bratu i drugim mještanima. Dobrovoljno vatrogasno društvo Kašina postoji punih dvadeset i pet godina i radi u zajednici kao i na području Kašine Donje i Gornje. U tom društvu naših izvršujućih članova iz Kašine Gornje bio je uvijek mali broj, jedino je glazba koja radi 20 godina u zajednici. u DVD Kašina ušli su novi članovi i to : Ivan Podgorski i Stjepan Podgorski kao glazbenici, a Ivan Kralj kao član operativne postrojbe. Ivan Podgorski biran je za zamjenika zapovjednika DVD Kašina, a iste godine u glazbu su ušli Zvonko Podgorski, Tomo Sedak Maljak, Franjo Sedak Maljak, Franjo Marka Blažak i stari član glazbe Tomo Maljak. Ivan Podgorski, zamjenik zapovjednika DVD Kašina radio je u tom društvu kao primjer, sa starim članovima, dok se u 1951. godini pokazao velik broj bistrih i domaćih mladića iz Kašine Gornje, koji su pokazali da vole vatrogastvo, pa je dano u zadaću zamjeniku zapovjednika Ivanu Podgorskom da osnuje vatrogasni podmladak, tj prvi vatrogasni odjel iz Kašine Gornje i da radi i uči na osposobljavanju. U taj vatrogasni odjel ušli su mladići Franjo Sedak Maljak, Stjepan Maljak, Ivan Maljak, Franjo Blažak, Slavko Šćetar, Ivan Combaj, Tomo Šćetar, Franjo Dumbović, Ivan Šćetar i Tomo Petir. Isti mladići odnosno vatrogasci počeli su aktivno raditi i savladavati vježbe, tako da su za kratko vrijeme počeli nastupati i na javnim vježbama. Da nebi sve bilo tako lijepo, počele su nesuglasice među članovima DVD-a. Najveću podršku gorenavedenim mladićima davali su braća Ivan i Zvonko Podgorski koji su i dalje nepokolebljivo aktivno radili. Uz mnogo velike razgovore i potresanje cijeloga sela zaključili smo da je naše selo i centar Kašine Gornje prazno mjesto i neiskorišteno, a najveće ruglo je okolica gornjeg mlina, gdje se nalazi živica i trnje preko 10 metara visoko, a baca se i smeće i najgori otpaci čitavog sela. A da se to uredi i dotjera kao park, a pod parolom da ćemo mi tu vježbati sa špricom i da se imamo gdje sastajati kad to treba pa da ćemo imati to mjesto. Počeli su razgovori sada, da se priđe poslu, glavni prijedlozi bili su od Zvonka Podgorskog. Godina je bila 1952. Prijedlog je bio taj, da se o našoj namjeri upoznaju svi mještani, a pojedinačno bolje gazde i ugledniji ljudi tako da čujemo što ljudi misle o tome, dali bi bilo dobro ili ne, no većina ljudi bila je za to i da je to dobro, a puno ih je bilo koji su govorili da se durimo, a to na nas nije utjecalo ništa, od prvih je Zvonko Podgorski prišao Stjepanu H. Podgorski i ispričao mu cijelu stvar, što je u cilju, i od njega dobio veliku podršku i moral. A tako i svi ostali dobili smo morala, pa nam je dao i on svoje prijedloge, a zatim Drago Maljak je isto davao veliku podršku kao i Pavao (Antuna) Maljak. Razgovori se vode i dalje, prijedlog je bio da se ide po selu i traži pomoć od ljudi i to da svaki da dobrovoljno od 1 litre pa na više vina, čega kod nas najviše ima, no bilo je i to dosta teški zadatak od kuće do kuće ići i svakome i makar je znao zašto je to, ali ponovno treba svakome tumačiti zašto je to i što mislimo s time, no skoro svi koji su bili mogući udovoljili su tako da smo skupili 330 litara vina. Težak je bio posao i rad, u daljnjem razgovoru riješili smo da se održi prva vatrogasna zabava u Kašini Gornjoj i da se dade vježba s špricom i to da je vježba podmladak iz Kašine Gornje. Isto tako da će dati limena glazba koncert, a Slavko Đumlijan da će reći par riječi u vezi tih mladih vatrogasaca, s time da se ljudi čim više privuku. No radi nevremena, koncerta i govora nije bilo, a vježba je održana s odjeljenjem, a poslije vježbe prva vatrogasna zabava na kojoj se točilo dobiveno vino. Dobiveni novac je naporima Zvonka Podgorskog iskorišten tako da se prišlo uređenju parka, bio je to težak posao i tko će ga početi prvi. Pao je zaključak jednu večer, i to da se sutra sastanu kod mlina i da se počne sjeći živica i planiranje jednog brežuljka i sutra dan se gledalo imali tko prvi, no glavni je bio Zvonko Podgorski, a za njime 9 članova naprijed zapisani. Ljudi su gledali, a poneki su se i smijali što ti ljudi rade, ali posao se nije prekidao. Pošto se na mjestu nalazila velika rupa te je bilo potrebno navoziti zemlju koju su navažali sami ovi članovi, no ovo nije bilo ovako moguće pa nam je tu u susret prvi izašao Podgorski Hunđi Stjepan (Mrdek) koji je kopao sebi podrum, pa je on navažao zemlju uz pomoć po jednog radnika od ovih 9 članova, tako da se to mjesto nekako uredilo, ali i to se slabo osjetilo pošto nije bilo ograde, pa je bilo raspušteno cijelome selu, opet je pao prijedlog da se ogradi i to na najjeftiniji način. Prijedlog Zvonka Podgorskog bio je uvažen, kupiti cementa koga smo dobili uz nižu cijenu i isto kupiti bodljikave žice i da se naprave betonirani stupovi, metne ograda, a sve za novce zarađene na zabavi. Prvi je počeo Ivan (Josipa) Combaj voziti pijesak sa svojim volovima i tako su svi počeli raditi pod rukovodstvom Zvonka Podgorski. Uz ovaj rad sve više ljudi gledaju i posmatraju i govore, dobro je to i tako ima sve više ljudi uza se, tako da je već kod polovice posla došlo puno omladinaca tako da smo ih kod završetka imali već 15. S istim omladincima smo se uputili po borove na Sljeme, a koji nisu uspjeli. Tako uz ovaj dosta težak rad prvi puta smo dokazali našem mjestu što se može postići za kratko vrijeme i to što su dali pomoć dali su za ponos svome mjestu i sebi. Uz ovaj uspjeh i rad je još više došlo do sukoba između Kašine Gornje i Donje, a naši razgovori kao od početka za svoje novo društvo bili su sve jači, zreliji tako da se počelo javno govoriti da ćemo osnovati DVD u Gornjoj Kašini. Razgovori su se počeli voditi sa najstarijima i mlađima i vidjelo se da su naši ljudi probuđeni i da se slažu svi da imamo svoje vlastito društvo i da će to biti naš ponos. I tako je došlo odobrenje da se održi osnivačka skupština DVD-a u Kašini Gornjoj i to 25.10.1952. godine u kući Podgorski Hunđi Marka na koju su došli članovi podsaveza Slavko Đumlijan i Ivan Rac. Na tu osnivačku skupštinu došao je velik broj mještana i bila je jako lijepa i plodna diskusija. Na osnivačkoj skupštini DVD Kašina Gornja upisano je 35 izvršujućih članova na čelu s predsjednikom gospodinom Pavalom Maljakom i zapovjednikom gospodinom Ivanom Podgorskim. Novo osnovano društvo nastavlja rad.“
Prva godišnja Skupština Društva održana je u siječnju 1953. godine također u kući Podgorski Hunđi Josipa. Prema izvješću kojeg je podnio Zapovjednik Ivan Podgorski, Društvo broji 35 izvršujućih članova podijeljenih na vatrogasni, tehnički i sanitarni odjel. Od inventara posjeduje jedan stol, tri klupe, dvije stolice te 600 litara vina kao doprinos mještana. Uređen je jedan park koji je ograđen žicom i gdje je zasađeno 58 komada jela. Održane su tri vježbe kao i tri pokusne uzbune. Kako društvo postoji tek tri mjeseca rezultati su više nego vrlo dobri. Iste je godine kreditom Kotarskog narodnog odbora kupljen motor marke DKV a koji je kasnije prerađen za vatrogasnu motornu štrcaljku. Također, uređeno je gradilište s nakanom gradnje spremišta ili vatrogasnog doma, kada bude više mogućnosti. Dužnost predsjednika obnaša gospodin Marijan Podgorski. Godine 1957. Društvo broji 46 izvršujućih članova koji su dali ukupno 757 sati dobrovoljnog rada, dok su mještani dali 154 sati. Slijedeće godine intezivno se radilo na prikupljanju sredstava za gradnju vatrogasnog doma, no nažalost, bezuspješno. Najveći uspjeh u dotadašnjem radu bilježi se 1959. godina kada je započeta izgradnja prizemlja budućeg vatrogasnog doma. Dužnost predsjednika DVD-a obnaša gospodin Zvonko Podgorski koji se uz zapovjednika gospodina Tome Petira, tajnika gospodina Tome Podgorskog i člana Slavka Orača najviše zalagao kod izgradnje, posebice kod nabavke sredstava i organizacije radne snage. Uz spomenute članove, svojim su se radom istakli i Ivan Hubek Maljak i Josip Plevnik te mještani Nikola Frkać Petir, Kazimir Blažak, Franjo Podgorski Hunđi, Stjepan Lojna i Luka Brleković. Zajedno je uloženo 150 radnih dana. Ovaj uspjeh Društva zaokružen je u 1960 godini kada je svečano otvoreno prizemlje budućeg vatrogasnog doma. Nažalost, Društvo je izgubilo i jednog od najboljih članova, gospodina Stjepana Maljaka Vienića. Operativno djelovanje odvijalo se prema planu, ali je tehnička oprema bila dosta slaba i bilo je potrebno istu dopuniti. Održano je 5 vježbi i 5 predavanja te je vatrogasni odjel nastupio je na natjecanju. Prvo veće nezadovoljstvo u radu među vodstvom Društva javlja se 1961. godine kada se primjećuje da značajan dio članova ne sudjeluje u aktivnostima Društva. Dodatni udarac je bio i uskraćena, a obećana financijska pomoć općinskog vatrogasnog odbora. Ista je bila namijenjena za izgradnju krovišta na vatrogasnom domu. Operativa je održala 8 vježbi, od čega jedna noćna, te tri predavanja. Javne vježbe nije bilo zbog slabe suradnje Društava u okolici kao i cijelog vatrogasnog saveza općine Sesvete. Ove godine poljoprivredna zadruga Prepuštovec – Kašina otvara trgovinu mješovite robe u vatrogasnom domu, a što za Društvo znači izvor sredstava za daljnju gradnju doma. Na izbornoj je Skupštini izabrano novo rukovodstvo koje bilježi uspješan rad te se u 1962. godini na vatrogasni dom postavlja krovište. Te je godine održano 9 vježbi, jedna rajonska, jedna općinska te dva predavanja. Kako je rad u 1963. godini ponovno stagnirao, predsjednik gospodin Zvonko Podgorski se povlači te se na njegovo mjesto bira gospodin Pavao Novoselec. Zapovjednik je gospodin Tomo Petir. U 1964. godini zalaganjem predsjednika nadzornog odbora gospodina Dragutina Maljaka zbor birača Kašine Gornje donosi odluku da se dio mjesnog samodoprinosa prebaci za nabavku vatrogasne opreme. Ove godine Predsjednik društva gospodin Pavao Novoselec podnosi ostavku, ali istu ne prihvaća Skupština. Društvo broji 38 izvršujućih članova u 1966. godini, kada je prošao dugi period od dvije godine od kako je održana redovna godišnja skupština, pa je prema tomu bilo mnogo burnih dana, dobrih i loših. Za 1966. godinu nije održana godišnja skupština zbog razno raznih nesuglasica u društvu, došlo je do smjene predsjednika, bez koga je upravni odbor radio sve do ove godišnje skupštine. Upravni odbor održao je 9 sjednica. Između ostaloga održana je sjednica na kojoj se razmatralo teško materijalno i financijsko stanje gdje je razmotrena mogućnost o iznajmljivanju društvenih prostorija kako bi se stanje poboljšalo. Tako je 21.5.1967. održana sjednica Upravnog i Nadzornog odbora te Milana Kocanovića s kojim je napravljen ugovor o zakupu prostorija u svrhu ugostiteljske djelatnosti. Nakon toga je nabavljeno 60 metara gumiranih cjevina, jedna usisna cijev i usisna sitka. Mjesna zajednica Kašina nabavila je stolariju za prvi kat vatrogasnog doma. Te je godine vatrogasno odjeljenje sudjelovalo na raznim natjecanjima, između ostaloga i u Blaguši gdje se našlo među prva tri društva, pa je steklo mogućnost natjecanja u Sesvetama. Za potrebe daljnjeg djelovanja prikupljeno je 1200 litara mošta koji je po ugovoru prodan najmoprimcu gospodinu Mili Kocanoviću. Tim su sredstvima kupljene 2 usisne cijevi sa sitkom i 60 metara tlačnih cijevi. Održana je i smotra operative pod općinskim nadzorom. Godine 1969. Društvo broji 45 izvršujućih članova raspoređenih u 4 vatrogasna odjela. Održana je javna vježba u Lužanu gdje je za osvojeno prvo mjesto dodjeljeno 60 metara cjevina. Odrađene su i 4 intervencije gašenja požara. U slijedeće dvije godine dovršena je sala vatrogasnog doma sa rasvjetom, izgrađena je bina te betonski prozor za stubište, a sve sredstvima od prodaje prikupljenog mošta. Osposobljena su 22 vatrogasca te se sudjelovalo na 3 akcije gašenja požara. Operativa je u 1972. godini sudjelovala na vježbi koja se bodovala te je Društvo od općinskog vatrogasnog saveza dobilo novu motornu štrcaljku. Ista nažalost nije bila ispravna na dan primitka. Godine 1975. brojimo 57 aktivnih članova među kojima 34 ispitana vatrogasca, 4 dočasnika i 2 strojara. U lokal dolazi novi najmoprimac, gospodin Jura Ciglenečki. Operativa je sudjelovala na uzbuni u mjesnoj zajednici Kašina gdje se pokazalo da može u bilo kojem trenutku stupiti u akciju potreba mještana. Održana je i proslava 50 godišnjice postojanja DVD-a Kašina kao i 45 godina DVD-a Sesvete. Iste je godine uređeno stubište u vatrogasnom domu te su izvedeni soboslikarski radovi u sali. Održana je i proslava 20 godišnjice osnutka Društva. Tom je prilikom gospodin Milan Bakmaz, direktor “Prigorke” društvu predao novu vatrogasnu zastavu. Godine 1976. gospodin Zvonko Pirenjak završio je časničku školu. U Kašini Donjoj je održano natjecanje za prvaka u Vrbovcu, a posjetili smo i smotru u Ivanić gradu te DVD Vugrovec i DVD Kobiljak. Formirano je i mlađe vatrogasno odjeljenje koje je započelo s vježbama. Izvršen je i prijenos zemljišta na kojem je izgrađen vatrogasni dom u vlasništvo Društva. Odlukom Upravnog odbora naručen je idejni projekt za izgradnju garaže te vanjskog ulaza u dvoranu. U 1977 godini radilo se na nabavci kombi vozila te izgradnji garaže i vanjskog stubišta. Operativa je sudjelovala na jednom šumskom požaru te na natjecanju u Prepuštovcu gdje je osvojila prvo mjesto. Nabavljeno je i 10 kompleta radnih odora. Slijedeće godine dobiven je vatrogasni agregat Rosenbauer. Operativa je radila na uvježbavanju kroz probne uzbune i sudjelovanje na javnim vježbama i vježbi civilne zaštite-
Kroz godine se povećava broj članova te tako Društvo 1979. broji 73 aktivna člana. Članovi operative imali su malo vježbi, a više su se aktivirali oko gradnje spremišta. Ipak, ispitivani su hidranti, nalazišta vode, te je obučavano odjeljenje, pripremano spremište, puštana u rad nova VMŠ “Rosenbauer”. Također, održano je i 5 suhih te 2 mokre vježbe. Članovi Društva sudjelovali su na proslavama u Blaguši i Šašinovcu.
Članovi Franjo Podgorski i Branko Petir tokom 1980. godine školovani su za vatrogasne časnike. Godine 1982. na izbornoj je skupštini izabrano novo rukovodstvo na čelu s predsjednikom gospodinom Tomom Maljakom te Društvo broji 80 članova. Operativa je održala 13 vježbi te sudjelovala na dva natjecanja sa postignutim odličnim rezultatima. Sudjelovala je i na 2 intervencije. Ove je godine dobiveno novo kombi vozilo koje je omogućilo bolji cjelokupni rad. Dovršeni su radovi na garaži te je za prilaz istoj izgrađena škarpa. Uređena je prikolica za prijevoz vatrogasne motorne štrcaljke. Izrađene su i stepenice za vanjski ulaz na kat vatrogasnog doma. Tijekom 1983. godine članovi operative održali su 11 vježbi te sudjelovali na 2 natjecanja. Kao gosti članovi su sudjelovali na proslavama u DVD-u Goranec, Mraclin i Kozje u Sloveniji. Izrađeno je 16 stolova i 32 klupe te je promijenjena kompletna strujna instalacija domu. U godinama koje dolaze radilo se na pomlađivanju operative, a na mjesto predsjednika Društva dolazi gospodin Slavko Maljak. Zapovjednik je gospodin Zvonko Pirenjak. Osnovano je i pionirsko odjeljenje koje je 1985 osvojilo prvo mjesto na općinskom natjecanju. Sudjelovalo se u akcijama gašenja šumskih požara te u dežurstvima na Medvednici. Iste se godine radilo i na uređenju kuhinje iznad novosagrađenog spremišta. Godine 1989. Društvo broji 74 člana te je na Skupštini Društva primljeno još 16, pretežito mladih. Operativa je djelovala nakon poplava pomažući građanima u poplavljenim podrumima. U izvješću o radu u 1991. i 1992. tadašnji zapovjednik gospodin Damir Combaj navodi da operativa osim na dva požara nije sudjelovala na vježbama ni natjecanjima zbog ratnih neprilika i agresije na Hrvatsku. Dio članova sudjelovalo je u domovinskom ratu, a dio se sa vatrogasnom opremom uključio u dežurstva civilne zaštite. Iste je godine uz veliku pomoć Mjesne zajednice dovršena fasada na vatrogasnom domu. Na Skupštini Društva 1994. godine donesena je odluka o pristupanju a uskoro je i primjeljeno u Vatrogasnu zajednicu Grada Zagreba. Društvo je upisano i u registar udruga Grada Zagreba. Slijedećih godina operativa uspješno radi pod vodstvom zapovjednika gospodina Branka Petira. Paralelno tome Društvo se bori s problemima oko iznajmljivanja lokala koji je i dalje jedini izvor prihoda. Operativa sudjeluje na natjecanjima u Varaždinu i Novom Marofu, održava vatrogasne vježbe, pregledava hidrantsku mrežu i osigurava pristup bunarima za slučaj potrebe. Sa uključivanjem u Vatrogasnu zajednicu Grada Zagreba dolaze i najsvjetlije godine pa čak i desetljeće za naše Društvo. Skupština izabire pomlađeno vodstvo te na mjesto predsjednika dolazi gospodin Dubravko Maljak. Zapovjednik Društva gospodin Branko Petir postaje zapovjednik općinskog vatrogasnog područja Istok. Vatrogasna zajednica Grada Zagreba počinje sa vrednovanjem rada svojih članica kroz bodovanje na godišnjoj razini gdje naše Društvo zauzima visoka mjesta, čak četvrto dvije godine zaredom. Vodstvo Društva najviše pažnje posvećuje operativi i radu s mladeži. Tako se veliki broj mladeži uključuje u rad Društva, a većina završava i osposobljavanja za vatrogasnu mladež. Tako i veliki broj punoljetnih članova pohađa osposobljavanja za vatrogasna zvanja i specijalnosti. Dolazimo od brojke od preko 130 članova od najmlađih pa do onih jednako važnih veterana. Zapovjednik Branko Petir intezivno priprema natjecateljska odjeljena operative a Marijan Maljak i Ivan Maljak natjecateljska odjeljenja djece mladeži. Sva odjeljenja sudjeluju na raznim lokalnim i kup natjecanjima te ostvaruju zavidne rezultate. Više godina zaredom imamo ekipe na državnim natjecanjima kako vatrogasaca tako i mladeži. Nagrađujući njihove rezultate, Zajednica više godina šalje ekipe mladeži na boravak u Kampu vatrogasne mladeži u Fažani.
Članovi operative kako na preventivi sudjeluju i u značajnom broju akcija gašenja požara, te vježbama koje se organiziraju u suradnji s ostalim Društvima okolice. Uređeno je i kombi vozilo. Nabavljeno je i još jedno kombi vozilo za rezervne dijelove kojima su se dopunjavali nedostaci na onom prvom. Paralelno tome, radi se i na uređenju vatrogasnog doma i okolice, kompletno je obnovljen sanitarni čvor, dograđeno krovište iznad spremišta te je uveden telefonski priključak. Vodstvo Društva godinama otklupljuje komadiće zemlje od mještana u nadi da će jednoga dana isti tvoriti jednu cjelinu na kojoj će niknuti vatrogasno vježbalište i igralište. Najveća želja i potreba vodstva Društva je pribaviti novo vatrogasno vozilo te promijeniti krov kako bi se moglo pristupiti unutarnjem uređenju vatrogasnog doma. Isto je i realizirano pošto nam je Vatrogasna zajednica Grada Zagreba 2001. osigurala sredstva za promjenu krovišta, a krajem 2002. dala na korištenje terensko vozilo Land Rover opremljeno visokotlačnim modulom s brzonavalnim vitlom. Također, Zajednica kontinuirano sva Društva popunjava sa potrebnom vatrogasnom opremom pa tako i naše. Mala kočnica u radu društva pojavila se 2004. godine kada nismo imali novoosposobljenih članova za vatrogasna zvanja, a bilo je pomanjkanja i članova s liječničkim pregledima. Na izbornoj Skupštini za predsjednika se bira gospodin Branko Podgorski Blažak, a za zapovjednika gospodin Drubravko Maljak. Bez obzira na prethodno spomenuti problem, novi Zapovjednik nastavlja intezivnim radom sa mladeži ali i operativom. Jedan od najvećih udaraca u novijoj povijesti Društva je nesreća u proljeće 2006. godine kada je prilikom gašenja požara vatra zahvatila vatrogasno vozilo Land Rover. Isto je velikim dijelom izgorilo, a srećom bez ljudskih ozljeda. Nemjerljivu potporu dobili smo tada od Vatrogasne zajednice Grada Zagreba, a posebice od Zapovjednika gospodina Javora Lozara. Brojni pritisci poznanika, novinara i javnosti bili su veliki teret vodstvu Društva, a posebice Zapovjedniku gospodinu Dubravku Maljaku koji se, nažalost na neko vrijeme povukao iz aktivnog rada u Društvu. Bio je to veliki gubitak za operativu, a posebno za mladež. Teret vođenja operative privremeno je preuzeo dozapovjednik gospodin Ivo Barbarić uz pomoć nekolicine mlađih članova. Iako rad stagnira, Vatrogasna zajednica Grada Zagreba nam ponovno dodjeljuje na korištenje novo-staro vatrogasno vozilo, Land Rover opremljen s visokotlačnim modulom. Ovom kronologijom dolazimo do izbora trenutne postave vodstva Društva 2009., kada je za predsjednika biran gospodin Branko Petir a za Zapovjednika gospodin Ivo Barbarić. Vjerojatno najviše godina na jednoj funkciji odradio je gospodin Damir Maljak koji je 12 godina kao tajnik Društva brinuo o svim administrativnim pitanjima vezanima uz operativu a posebice uz uređenje doma i okolice te veliku podršku predsjednicima u organizacijskim pitanjima. Novo vodstvo Društva donijelo je za sobom i novi polet u radu. Na vatrogasnom domu promijenjena je kompletna stolarija, postavljena garažna vrata, uređena garaža i sala. Nakon puno godina dobili smo 6 novih vatrogasaca i niz novih specijalnosti. Veliki broj članova ima važeće liječničko uvjerenje. Također, Javna vatrogasna postrojba ponovno se počela oslanjati na našu operativu tražeći pomoć prilikom raznih intervencija. Napredak u radu vidljiv je i po bodovnoj listi Zajednice na kojoj se vraćamo na visoko 7. mjesto od sada već 55 Društava članica. Cijeneći osobni rad ali i općenito rad Društva sa djecom i mladeži, na prijedlog vodstva Vatrogasne zajednice Grada Zagreba, Tomislav Barbarić imenuje se članom Povjerenstva za djecu, mladež i natjecanja Zajednice. Naši članovi sudjeluju na svečanostima drugih društava, Zajednice, raznim vjerskim i društvenim događajima. Vijeće gradske četvrti Sesvete nakon puno godina uvidjelo je molbe i potrebe mještana koje smo im upućivali te je na zemljištu koje smo godinama otkupljivali izgrađeno novo igralište. Članovi Društva i ovdje su pokazali snagu i zajedništvo te uz novoizgrađeno igralište izgradili i igralište za djecu. Vatrogasna zajednica Grada Zagreba naš vozni park popunjava auto-prikolicom za prijevoz vatrogasne motorne štrcaljke, a članovi osim o Land Roveru, brinu i o starom kombi vozilu IMV koje tu i tamo posluži. Nekoliko rečenica prije spomenuo sam riječ polet. Isti nažalost nije potrajao. Kako se naš predsjednik zbog neslaganja sa radom Društva izjasnio da neće više aktivno raditi, njegovu ulogu privremeno preuzima dopredsjednik gospodin Damir Maljak. Primjećuje se zasićenje kod nekolicine članova vodstva društva kao i narušeni međusobni odnosi. Prisutni su organizacijski problem, posebice po pitanju operative. Odrađujemo samo osnovne aktivnosti i izlazimo na intervencije. Godinama je već želja i potreba dograditi vatrogasni dom sa novim spremištem pošto nam je postojeće premalo i teško je u njemu držati red s obzirom na količinu opreme. Vjerujem da će novo vodstvo pronaći načina za ovaj zahvat te da će sluha za to pokazati i gradske strukture. Gledajući od 1952. do 2012., osim što je prošlo 60 godina, ovdje u Gornjoj Kašini napravilo se puno. Specifični smo, jedno selo a dva vatrogasna društva. Ponosni smo što postojimo, ali i, ne umanjujući razloge naših starih, sretni smo što sa članovima DVDa Kašina uspješno surađujemo i družimo se, na dobrobit zajedničke Kašine. Nadalje, imamo stabilno Društvo koje bez obzira na trenutne poteškoće obavlja svoje zadaće. U tih je 60 godina bilo puno uspona i padova i nerealno bi bilo za očekivati da ovih potonjih neće biti i dalje. Uz trud i zajedništvo, nakon svakog pada doći će uspon, kao i svaki puta u povijesti. Imamo i ovaj lijepi vatrogasni dom sa okolicom, igralištem i kutkom za djecu a koji kao jedna cjelina predstavlja centar našeg mjesta. Puno je ljudi, predsjednika, tajnika, komandira, zapovjednika, mladih, starih, dobrih i boljih prošlo kroz ovo Društvo. Ono što moramo i želimo obećati osnivačima, ali što smo i dužni budućim generacijama je da ćemo nastaviti raditi na dobrobit našeg mjesta i okolice. Zajednički stav i potreba vodstva ovog Društva je očvrsnuti samo vodstvo, uključiti što veći broj mladih ljudi uz duboko poštovanje prema starijima, a koji će vjerujemo i dalje davati svoju potporu i pomoć. Na samom kraju, nadam se da sam vam ovim izvješće uspio približiti život i rad DVD Kašina Gornja od osnutka pa sve do danas. Velike zasluge idu i mom prethodniku na funkciji tajnika, gospodinu Damiru Maljaku. Sve ove informacije izvučene su iz raznih spisa, izvješća, spomen knjige. Uzet ću si za pravo iznijeti nešto osobnih osjećaja a kojima možda uspijem potaknuti i vas ostale vatrogasce, posebice mlade, bez obzira iz kojeg Društva dolazite. Puno suza pustio sam čitajući spomenute materijale, prisjećajući se ljudi koji se tamo spominju a većinom ih više nema i gledajući sa kakvom su ljubavlju i entuzijazmom gradili ovo čime sada mi raspolažemo. To mi daje dodatnu motivaciju i poriv u daljnjem radu u vatrogastvu. Isto želim i vama. Hvala na pozornosti. Proslava 60. godišnjice DVD Kašina Gornja, Tomislav Barbarić, tajnik
