09/04/2023
[SRETAN USKRS SVIM HRVATSKIM PODUZETNICIMA]
Meditacija kardinala Antonija Baccija o Isusovom Uskrsnuću
Uskrsnuće Isusa Krista temeljna je istina naše vjere. Isus je namjeravao da se to dogodi na takav način da to nitko ne može razumno poreći. Nema povijesne činjenice koja se može poduprijeti tako jasnim i opsežnim dokazima kao što je Uskrsnuće našega Gospodina. Ponajviše proizlazi iz apsolutne sigurnosti Isusove smrti. Nakon strašnog bičevanja, krunjenja trnjem i razapinjanja, Njegova krv je tri sata tekla iz Njegovih prikovanih ruku i nogu. Štoviše, iako je vidio da je Krist mrtav, rimski vojnik mu je kopljem probo srce. Tijelo mu je skinuto s križa i ostavljeno u grobu do trećeg dana.
Isus je, dakle, bio mrtav i pokopan. Ali postoji još jedan dokaz. Židovi su se sjetili da je Isus prorekao da će uskrsnuti treći dan. Zbog toga su dali zapečatiti grobnicu i pored nje postavili stražu od vojnika kako tijelo ne bi moglo biti ukradeno. Međutim, unatoč golemom kamenu na ulazu u grob, naš je Gospodin uskrsnuo u slavi, bacivši stražare u stanje užasa i zbunjenosti. Uplašeni stražari otrčali su do vođa Velikog vijeća i ispričali što se dogodilo. Da su židovske vlasti vjerovale da su vojnici odgovorni, kaznile bi ih, a da su vjerovale da je tijelo našega Gospodina ukradeno, tražile bi ga. Umjesto toga, podmitili su vojnike da kažu da je Isusovo tijelo ukradeno dok su oni spavali. (Mt. 28,12)
Sveti Augustin komentira glupost Židova u pozivanju na svjedočanstvo usnulih svjedoka! Isus se, štoviše, pobrinuo da sveti Toma ne bude prisutan kada se bude ukazivao drugim apostolima, i da će povjerovati tek kada vidi rane na njegovim rukama i nogama i stavi svoj prst u ranu koju je napravio koplje u boku našega Gospodina. Kakve bi daljnje dokaze itko mogao očekivati?
Međutim, postoji još jači dokaz. Nakon Isusove smrti, apostoli su bili beznačajna skupina obeshrabrenih i razočaranih ljudi, bez odvažnosti ili sposobnosti da bilo što postignu. Samo im je Isusovo uskrsnuće moglo dati najveću hrabrost da se suprotstave Židovima i obrate svijet. Padnimo u klanjanje pred uskrslim Kristom i recimo sa svetim Tomom apostolom: “Gospodin moj i Bog moj!” (Ivan 20:28)
Kao što je Isus uskrsnuo od mrtvih, tako ćemo i mi uskrsnuti. To je dogma naše vjere. "Vjerujem... u uskrsnuće tijela." Kad je Job sjedio na svom bunjištu, tijela trulog od gube, napušten od svih, preziran od žene i prekoren od prijatelja, našao je utjehu u ovoj velikoj istini. "Znam da moj Vindicator živi i da će on konačno stajati na prašini gdje ću ja vidjeti, a ne drugi -- i iz svog tijela ću vidjeti Boga: moje najdublje biće izjedano je od čežnje." (Job 19,25-27)
To uskrsnuće opisao je sveti Pavao. “U tren oka”, kaže on, “na zvuk trube Vječnog suca, naša će se tijela preobraziti i ponovno će imati život. Svi ćemo ustati, ali ne svi na isti način. Tijelo koje je bilo pratilac duše tijekom našeg smrtnog života ponovno će biti njen pratilac i dijeliti s njom ili vječnu slavu Neba ili vječne boli Pakla.” (Usp. 1. Kor. 15) Živjet ćemo zauvijek poput Isusa. "Vjerujem u vječni život", u vječnu sreću u raju ili u vječno prokletstvo u paklu. Ova velika istina nam je upozorenje. Budemo li se toga sjećali cijeli život, nećemo svoj put usmjeriti prema zlu i prema paklu, nego prema dobru i prema nebu, gdje ćemo jednog dana počivati u zemlji trajne sreće.
Međutim, naše uskrsnuće mora započeti u ovom životu. Iz dana u dan moramo naporno raditi za naše duhovno uskrsnuće. Tome pitanju trebamo posvetiti posebnu pozornost u vazmenom vremenu. Naše uskrsnuće mora biti stvarno, a ne prividno kao kod mnogih ljudi koji slave Uskrs bez iskrene namjere da promijene svoj život. Ne bi trebao biti nesavršen poput onog Lazara, (usp. Iv 11,43) koji je neko vrijeme uskrsnuo i ponovno umro, nego savršen poput onoga Isusa, nad kojim smrt više nema vlasti. (Usp. Rim 6,9). Drugim riječima, nikada više ne moramo ustati da bismo umrli u grijehu, što je prava smrt duše. Moramo se također uzdići kako bismo se uzdizali sve više i više na putu savršenstva i izvršavali Gospodinovu zapovijed: "Budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski." (Mt. 5:48)
Naš bi život trebao biti neprestano uskrsnuće, neprestano uspinjanje prema savršenstvu koje će nas uzdići iz grijeha u stanje milosti, iz stanja milosti u žar, i iz žara u svetost.'