26/08/2026
SAČUVAJ NAS, BOŽE, OVAKVIH MINISTARA! 15 GODINA PROMAŠAJA, A RAČUN UVIJEK PLAĆAJU GRAĐANI
Petnaest godina hrvatske politike gospodarenja otpadom može se opisati vrlo jednostavno: mijenjali su se ministri, zakoni i pravilnici, ali problem je ostao isti. Od predpristupnih pregovora s Europskom unijom slušamo bajke o zelenoj tranziciji i modernom sustavu. Rezultat? Milijuni eura javnog i europskog novca, gomila novih regulacija i sustav koji se nije pomaknuo s mrtve točke. Sačuvaj nas, Bože, Dropulićke, Bačića, Zmajlovića, Holy, Dobrovića i Ćorića. Toliko ministara, toliko zakona, a Hrvatska i dalje ne zna što bi s vlastitim otpadom.
U međuvremenu smo napravili savršen sustav za one koji žive od njegovih rupa. Građanima se komplicira život, a mešetarima otvara prostor za zaradu. Što je više pravilnika, procedura i nadležnosti, to je lakše sakriti odgovornost. Jedni od otpada zarađuju milijune, drugi proizvode nove propise, a kada stvari pođu po zlu, odgovornost nestane između institucija. Divlja odlagališta, požari, „privremena“ rješenja koja postaju trajna i ekološki problemi ostaju građanima. Najgore što se sustavu može dogoditi je da neki referent dobije malo po prstima. Novac je već podijeljen, a račun ponovno dolazi poreznim obveznicima.
Nakon 15 godina jedna stvar mora biti jasna: Hrvatskoj ne treba još jedna promjena lica, nego promjena načina upravljanja. Nije rješenje zamijeniti crveno-zelene plavima ili plave crveno-zelenima ako će se nastaviti ista politika. Nisu rješenje ni populisti koji će građanima obećati da će sve biti besplatno, jednostavno i bezbolno. Ozbiljno gospodarenje otpadom zahtijeva infrastrukturu, investicije, energane, jasne rokove i odgovornost. Ako nešto treba zatvoriti, zatvorit će se. Ako nešto treba izgraditi, izgradit će se. Ako netko krši pravila, odgovarat će. To je politika koja rješava probleme, a ne politika koja ih 15 godina skriva iza pravilnika.
Fokus zato kreće u trostruku borbu: protiv političkih sinekura koje su spremne tolerirati ugrožavanje ljudi i okoliša radi vlastitog interesa, protiv birokratskog sustava koji je toliko zakompliciran da postaje alibi za nečinjenje i protiv populista koji će reći sve što želite čuti, ali neće napraviti ono što je potrebno. Otpad nije smeće. Otpad je resurs. Može biti energija, sirovina i nova industrijska vrijednost. Hrvatska samo mora prestati proizvoditi ministre koji proizvode pravilnike i početi proizvoditi rezultate. Petnaest godina je bilo dovoljno. Građani više ne trebaju obećanja. Trebaju odgovorne ljude i rješenja.