13/05/2025
GDJE JE PRIGORJE, TKO SU PRIGORCI?
Možemo li na ovo pitanje dati konkretan odgovor? Naravno da možemo. Prigorje je tu gdje živimo mi, Prigorci. No, što to stvarno znači? Imamo li mi svoj pravi prigorski identitet? Kad negdje u Hrvatskoj kažemo da smo iz Prigorja, da smo Prigorci, što to našem sugovorniku stvarno znači? Znaju li ljudi uopće gdje smo mi na zemljopisnoj karti? Činjenica je da su Prigorje i Zagorje jedno do drugog, no gotovo uvijek sugovornik koji nije Prigorec ili Zagorec identificira oba kraja kao Zagorje. Zašto je to tako? Zbog starih humorističnih serija? To je zato što se po ničemu ne ističemo. Osobito Sveti Ivan Zelina. Čime se mi sada možemo pohvaliti? Uređenim krajolikom? Razvijenom poljoprivredom (jer izvorno mi jesmo pretežno poljoprivredni kraj, a to je sada gotovo izumrla djelatnost)? Imamo li razvijenu kakvu industriju (nekad bilo, sada je to samo legenda)? Jesmo li umjesto svega toga razvili turizam? Jesmo li grad sporta, kulture? Održavaju li se u gradu kakvi festivali, imamo li uopće uvjete za to? To su samo neka od mnogih pitanja i što je najgore od svega, samo su dva odgovora na njih: „Ne!“ i „Uglavnom ne!“ (s tim da preteže prvi odgovor).
JA SAM PRIGORKA, JA SAM PRIGOREC!
Naš je cilj da kad bilo tko od nas izgovori gornje riječi, svaki sugovornik iz lijepe naše nedvosmisleno identificira našu teritorijalnu i kulturnu pripadnost. Također, mi želimo da te riječi odmah asociraju na raznolike kulturne manifestacije koje se održavaju u našemu malomu gradu. Mi želimo da te riječi imaju težinu i da u sugovorniku izazovu respekt. A ne da se naša djeca, kada dođu u veliki grad, srame što su iz provincije, pogotovo one za koju nitko nije ni čuo. To je naša realnost, identificirani smo s blatom i nekim televizijskim serijama. To tako ne mora i ne smije biti. I to je moguće, ljudi se žele istaknuti i pokazati što znaju, grad im mora dati priliku, grad ih treba okupljati u kulturno-umjetnička društva i njegovati vrijednosti pojedinog kraja ili skupine krajeva. Ne smijemo dozvoliti da kulturno-umjetnička društva propadaju i nestaju zbog besmislenih političkih situacija.
DA LI JE SVETI IVAN ZELINA SRCE PRIGORJA?
Uvijek je bila i uvijek će biti ako je takvom mi održimo. I to moramo raditi hitno i efikasno. Mi smo Prigorke, mi smo Prigorci, mi smo Prigorje. Nije zemlja Prigorje, nije samo geografski položaj ono što nas čini Prigorkama i Prigorcima. To je onaj osjećaj koji nosimo u srcima. To je nešto što nikada ne smijemo zaboraviti. Zato je nužno da se taj osjećaj hrani i njeguje u našim srcima, a pogotovo u srcima naše djece. Zato je nužno da naša djeca budu ponosna na to što su im roditelji Prigorci i što su to i sama. Sveti Ivan Zelina je srce Prigorja, ali Prigorke i Prigorci su srce Svetog Ivana Zeline. Usporedimo se s velikim gradom, s onima koji čuvaju i njeguju svoj identitet. Pogledajmo npr. Split i njegovo srce. Pogledajte Splićane, zbog njih je Split poznat. Poslušajte kako govore Splićani. Oni su takvi kakvi jesu i uvijek će takvi biti. I mi moramo tome stremiti, pa će srce prigorja uvijek kucati, ponosno i bez straha od kritike i propadanja.
