29/05/2026
UČENIČKI RADOVI - obilježavanje Dana državnosti
HRVATSKA
U srcu mora, pod nebom plavim,
leži zemlja koju zovem domom.
Od Slavonije gdje žita zlate
do Dalmacije i obale joj bogate
Hrvatska moja, sunce moga dana,
ti si ljubav kojoj nema kraja,
dok god dišem, nosit ću te vjerno
u srcu svome zauvijek i vjerno.
DAN ZA TEBE
Ujutro kad se grad probudi
i more sjetno na obalu stoji
u svakom kamenu, u svakoj luci
nešto staro opet se rodi
Na stolu kruh, na prozoru sunce
u očima ljudi isti sjaj
sve što smo prošli nosi nas dalje
i danas kažemo: to je kraj
Jer ime tvoje čuva se tiho
u svakom domu, u svakom srcu
kad se zastava digne visoko
mi znamo put, mi znamo svrhu
Dan za tebe, domovino
Dan za tebe, jedna si i slobodna
Dan za tebe, zovemo svi
Hrvatska, Hrvatska, ti si nam dom
Dan za tebe, domovino
u tvom se pjevu budi ponos moj
Dan za tebe, zovemo svi
Hrvatska, Hrvatska, zauvijek svoj
Od rijeke do brda, od otoka do grada
svaka je staza dio sna
u ruci djece, u glasu majke
ista se nada prepoznaje
I kad je teško, ne sklanjamo pogled
jer znamo tko smo, znamo gdje
od prvog koraka do novog jutra
naša je priča jača sve
Jer ime tvoje čuva se tiho
u svakom domu, u svakom srcu
kad se zastava digne visoko
mi znamo put, mi znamo svrhu
Dan za tebe, domovino
Dan za tebe, jedna si i slobodna
Dan za tebe, zovemo svi
Hrvatska, Hrvatska, ti si nam dom
Dan za tebe, domovino
u tvom se pjevu budi ponos moj
Dan za tebe, zovemo svi
Hrvatska, Hrvatska, zauvijek svoj
Neka zvone stara zvona
nek' se čuje do mora glas
jedna zemlja, jedno ime
jedno srce u svima nas
Neka djeca dalje nose
ono što smo čuvali mi
svaki korak, svaka nada
za tebe danas diše svi
Dan za tebe, domovino
Dan za tebe, jedna si i slobodna
Dan za tebe, zovemo svi
Hrvatska, Hrvatska, ti si nam dom
Dan za tebe, domovino
u tvom se pjevu budi ponos moj
Dan za tebe, zovemo svi
Hrvatska, Hrvatska, zauvijek svoj
KAMEN NA DLANU
U prasku zore, more je gorjelo,
a riba je plivala kroz nebo, bez straha.
Na bijelom kamenu, sunce je klecnulo,
i rekla si mi: “Evo, tu ti je snaga.”
Na dlanu nosiš sol i vjetar stari,
u svakom prstu jedno ime spava.
Dok sve se lomi, ti još uvijek traješ,
kao riječ što ne umire, samo plamti.
I kad me pukne svijet na pola,
ti mi složiš dah.
Kad me odnese crna voda,
ti si obala.
Hrvatska, moj kamen na dlanu
Hrvatska, kroz oluju stojim
Hrvatska, kad padnem, znam gdje sam
Hrvatska, tvoje ime brojim
Hrvatska, moj kamen na dlanu
Hrvatska, u meni se budiš
Hrvatska, nisi priča stara
ti si glas što me ne pusti
Na tržištu rano, kruh miriše tvrdo,
a barke šapću uz krilo od valova.
I svako brdo drži neku tajnu,
svaka ulica zna koliko si nova.
U tvojim očima nema ukrasa,
ima oganj, ima blato, ima sjena.
Al kad se digneš iz vlastitih rana,
sve postane opet vrijedno spomena.
I kad me pukne svijet na pola,
ti mi složiš dah.
Kad me odnese crna voda,
ti si obala.
Hrvatska, moj kamen na dlanu
Hrvatska, kroz oluju stojim
Hrvatska, kad padnem, znam gdje sam
Hrvatska, tvoje ime brojim
Hrvatska, moj kamen na dlanu
Hrvatska, u meni se budiš
Hrvatska, nisi priča stara
ti si glas što me ne pusti
Nek me vode do kraja svijeta,
ja ću nosit tvoj trag.
Kad sve utihne, ti si pjesma
što me vraća na prag.
A kad nebo opet pukne,
ja ću znat po tvom sjaju:
domovina nije samo zemlja,
nego srce u svom kraju.
Hrvatska, moj kamen na dlanu
Hrvatska, kroz oluju stojim
Hrvatska, kad padnem, znam gdje sam
Hrvatska, tvoje ime brojim
Hrvatska, moj kamen na dlanu
Hrvatska, u meni se budiš
Hrvatska, nisi priča stara
ti si glas što me ne pusti
pjesme su pisali učenici 1.K2 razreda, a infografike su izradili učenici 3.K2 i 2.K2 razreda
