11/06/2026
ZA NEKE HEROJ, ZA DRUGE ZLOČINAC – ALI POVIJEST OSIJEKA NE MOŽE SE ISPRIČATI BEZ GENERALA BRANIMIRA GLAVAŠA
Neke presude donose sudovi. Neke donosi vrijeme. A neke ostaju zapisane u sjećanjima ljudi koji su proživjeli ono o čemu danas drugi raspravljaju.
Pišem ove retke s gorčinom u grlu i suzom u oku. Ne kao pravnik, ne kao sudac i ne kao političar. Pišem ih kao čovjek koji je proživio rat. Kao netko tko se sjeća dana kada su granate padale po Osijeku, kada se nije znalo hoće li sutra uopće osvanuti mirno jutro i kada je svaki izlazak iz kuće nosio neizvjesnost.
Za one koji rat poznaju samo iz knjiga i dokumentaraca možda je teško razumjeti što se tada događalo u glavama običnih ljudi. Strah nije bio povremeni osjećaj. Strah je bio svakodnevica. Bio je dio svakog razgovora, svakog odlaska po kruh, svakog pogleda prema nebu i svakog telefonskog poziva koji smo primali.
KADA JE GRAD ŽIVIO POD GRANATAMA
Danas, s odmakom većim od tri desetljeća, lako je govoriti o događajima iz ratnog vremena. Lako je analizirati, uspoređivati i donositi zaključke iz sigurnosti mira.
Ali tada nije bilo mira.
Tada je Osijek živio pod granatama. Tada su ljudi ginuli. Tada su obitelji drhtale za svoju djecu. Tada smo se budili i lijegali sa strepnjom hoćemo li dočekati novi dan.
U takvim okolnostima ljudi su tražili nadu. Tražili su nekoga tko će stati ispred njih i reći da grad neće pasti. Nekoga tko će uliti vjeru da obrana ima smisla.
Mnogi su tada upravo tako doživljavali Branimira Glavaša.
SJEĆANJA I PRESUDE NISU ISTA STVAR
Ne pišem ovo kako bih opravdavao bilo čiji zločin. Svaka nevina žrtva zaslužuje istinu, poštovanje i pravdu. To vrijedi za svakoga, bez obzira na ime, vjeru ili nacionalnost.
Odgovornost za zločine ne smije biti predmet politike niti navijačkih podjela. O tome odlučuju sudovi.
Ali isto tako ne mogu ignorirati činjenicu da za mnoge građane Osijeka ime Branimira Glavaša nije samo ime iz sudskih spisa. Ono je povezano sa sjećanjima na obranu grada, na dane kada se činilo da je sve izgubljeno i na vrijeme kada su rijetki imali hrabrosti stati na prvu crtu obrane.
Zato danas postoje dva pogleda na istu osobu.
Za neke je on ratni zločinac.
Za druge jedan od simbola obrane Osijeka.
I upravo ta podijeljenost pokazuje koliko su ratne rane još uvijek duboke.
PRAVDA MORA VRIJEDITI ZA SVE
Ono što posebno boli mnoge hrvatske branitelje i obitelji poginulih jest činjenica da ni nakon više od trideset godina brojni zločini počinjeni nad hrvatskim civilima i braniteljima nisu dobili svoj pravni epilog.
Još uvijek se traže nestali.
Još uvijek postoje obitelji koje ne znaju gdje su posmrtni ostaci njihovih najmilijih.
Još uvijek postoje majke koje nisu zapalile svijeću na grobu svojega sina.
Još uvijek postoje supruge koje nisu dobile odgovor gdje su im muževi posljednji put viđeni.
To su pitanja koja ne zastarijevaju.
I zato se mnogi s pravom pitaju:
Gdje su optužnice za one koji su naredili granatiranje hrvatskih gradova?
Gdje su presude za nalogodavce razaranja Vukovara, Škabrnje i brojnih drugih mjesta?
Gdje je pravda za sve žrtve koje nikada nisu dočekale svoj glas pred sudom?
TKO MOŽE IZMJERITI PATNJU RATA?
Ponekad se pitam postoji li uopće sudac koji može izmjeriti svu ljudsku tragediju koju rat ostavlja iza sebe.
Tko može do kraja razumjeti stanje uma ljudi koji su živjeli pod svakodnevnim granatiranjem?
Tko može razumjeti roditelja koji nije znao hoće li mu se dijete vratiti kući?
Tko može razumjeti branitelja koji je svakoga dana gledao smrt oko sebe?
Rat nije obična životna okolnost.
Rat je stanje u kojem se brišu granice između straha, očaja, hrabrosti i instinkta za preživljavanjem.
To ne opravdava zločine.
Ali pomaže razumjeti težinu vremena u kojem su se donosile odluke.
POVIJEST ĆE DATI SVOJ SUD
Jednoga dana svi ćemo otići.
Ostat će samo činjenice, sjećanja i povijest.
A povijest Osijeka neće moći biti ispričana bez ljudi koji su ga branili.
Neće moći biti ispričana bez dragovoljaca koji su ostavili svoje obitelji i stali pred tenkove.
Neće moći biti ispričana bez onih koji su vjerovali da sloboda vrijedi više od vlastitog života.
Neće moći biti ispričana ni bez generala Branimira Glavaša.
Za neke će on zauvijek ostati zločinac.
Za druge će ostati heroj.
Ali jedno je sigurno.
Njegovo ime ostat će trajno povezano s najtežim danima obrane Osijeka i Hrvatske.
To znaju oni koji su te dane proživjeli.
To znaju branitelji.
To znaju građani Osijeka.
A povijest će, kao i uvijek, na kraju dati svoj sud.
B.M.🇭🇷
