Zemljopisno je smještena s obje strane rijeke Krapine. Ne spada strogo u sklop same Ivanščice, već u njene rubne dijelove. Područje općine pretežno je ravničarsko, izuzev brežuljaka na području Gornje Konjščine, Jertovca i Sušobrega. Samo općinsko središte nalazi se uz državnu cestu D-24, odnosno uz raskrižje cestovnih pravaca Novi Marof – Zabok sa županijskom cestom prema Sv. Ivanu Zelini te uz ž
eljezničku prugu Zagreb – Varaždin. Na taj način općina je cestovnim i željezničkim prometnicama veoma dobro povezana s ostalim jedinicama lokalne samouprave. Demografija
U sastavu općine nalazi se 16 naselja: Konjščina – centar, Jertovec, Jelovec, Galovec, Sušobreg, Klimen, Turnišće, Kosovečko, Donja Konjščina, Donja Batina, Brlekovo, Krapina Selo, Bočadir, Pešćeno, Gornja Konjščina i Bočaki. godine, na području općine Konjščina bilo je 3.790 stanovnika. Povijest
Konjščina se prvi put spominje 1334.godine i to kao župa. Kako je nastalo ime Konjščina povijesno nije utvrđeno, već postoje dva tumačenja. Iz jednog proizlazi da je ime dobila po grofovima Konjskim, a prema drugom da je ime dobila po polju za ispašu konja prema čemu su i grofovi Konjski dobili prezime. Kaštel Selnica (stariji naziv za Konjščinu) prvi se put spominje svojim «krsnim listom» u ispravi kojom kralj Matija Korvin 1477. godine dopušta Kristoforu i Ivanu Konjskom da podignu utvrdu u Selnici, današnjoj Konjščini. Općina Konjščina kao jedinica lokalne samouprave nastala je 1993. Od značajnijih povijesnih znamenitosti tu se nalazi Stari grad i barokna župa sv. Dominika iz 1734.g. s propovjedaonicom iz sredine 18.st. Od 2006.godine crkva i župa imaju svojstvo kulturnog dobra. – STARI GRAD- Kaštel Konjščina bio je važan strateški objekt u nizinskom zagorskom prostoru, a prema dosadašnjim saznanjima kaštel je iz 16. stoljeća. Osebujna je utvrda s kulama postavljenima u središte stranica umjesto na uglove. Tijekom arheoloških istraživanja pronađeni su temelji mosta i istražen je jarak koji je okruživao grad i u kojem su ustanovljeni sačuvani ostaci drvenih stupova. Iskapanja su pokazala način na koji je objekt podignut, kako je izgledao most koji je vodio u kaštel te vrijeme kada je jarak zatrpavan. Sav arheološki materijal, koji je izložen u stalnom postavu Muzeja seljačkih buna, potvrđuje kontinuitet života u kaštelu Konjščina od kasnog srednjeg vijeka pa gotovo do današnjih dana. Bitka kod kaštela Konjščina
Hrvatsko zagorje rijetka je hrvatska regija koju tijekom burnog 16. i 17. stoljeća nisu obilježile stalne ratne okolnosti uzrokovane širenjem Osmanlijskog Carstva. Bitka kod kaštela Konjščine jedina je iznimka koja upravo potvrđuje pravilo.Taj je događaj ostao zabilježen u povijesnim izvorima, a poznat je i detaljan tijek bitke. Kaštel je promišljeno smješten na močvarnom predjelu i na raskrižju putova, te savršeno prilagođen novoj navalnoj taktici i vatrenom oružju. Idealno mjesto za sukob s vojskom u pokretu, koja se nalazi na usputnom pljačkaškom pohodu, bez zaleđa! Upravo ta izvanredno suvremena gradnja kaštela, vjerojatno je bio glavni razlog zbog kojeg je ban Nikola Zrinski kod Konjščine u svibnju 1545. godine odlučio presresti turske odrede. Na svom pohodu prema Štajerskoj početkom svibnja 1545. turska se vojska pod vodstvom Ulama-paše utaborila nedaleko konjščinske utvrde, tj. kod ušća Selnice u Krapinu( u blizini današnjeg Sušobrega). Turcima nasuprot bila je hrvatska banska vojska na čelu s knezom Nikolom Šubićem Zrinskim i grofom Jurjem Wildensteinom. Dne 04. svibnja 1545. Turci su iznenada prešli jarak (vjerojatno današnju Selnicu meljinsku) i udarili na nespremne hrvatske čete koje su se raspršile, pri čemu su Zrinski i Wildenstein potražili spas u konjščinskoj utvrdi. To je jedina bitka s Turcima na otvorenom polju koja se dogodila u Zagorju! Crkva sv. Dominika
Crkva sv. Dominika župna je crkva koja pripada baroknom razdoblju, a građena je od 1729.-1732. Graditelj crkve bio je Ivan Baisz iz Maribora. Crkva je građena kao jednobrodna građevina sa četvorinastim svetištem koje završava ravnim zidom. S vanjske strane svetišta jedini ukrasi su dvije gotičke glave (možda ostaci starije građevine). Uz pročelje se priljubio zvonik s baroknom kapom, a uz svetište se nalazi sakristija. Relativno skromna po dimenzijama, crkva nema bočnih kašpela. Unutrašnjost lađe nastavlja se užim svetištem na čijem su prijelazu smješteni bočni oltari. Nasuprot svetišta nalazi se pjevalište. Glavni oltar sv. Dominika te bočni oltari- s desne strane oltar sv. Valentina te s lijeve strane oltar posvećen Anđelu Čuvaru- inventar je koji je nastao u 19. stoljeću u duhu klasicizma. Od baroknog inventara sačuvana je bogato ukrašena propovjedaonica iz 1758. Kod stuba je anđeo trubač, a središnja scena s motivom dvanaestogodišnjeg Krista u hramu okružena ja anđelima i evanđelistima. Cijela kompozicija bogato je ornamentalno i figuralno izvedena u duhu rokokoa, a rad je domaće radionice. U crkvi su nadgrobne ploče Otilije Horvath iz 1851. godine i Ivana N. Šandora Gjalskog iz 1856. Nedaleko crkve smještena je župna kurija. Skladna jednokratna građevina četvrtastog tlocrta s krovom na četiri vode sagrađena u drugoj polovici 18.st. Na župnom su dvoru sačuvana dva portreta: J. Galjufa i J. Haulika od Michaela Schlechte iz 1830. godine. Župa je u početku imala ova sela: Cirkveno Selo (Donja Konjščina), Gorenci (Gornja Konjščina), Krapina Selo, Galovec, Jelovec, Bočaki, Bočadir i Kosovečko. Dokumentom datiranim 04. listopada 1789.g. iz zlatarske župe uzeta su sela: Lipovec, Turnišće, Brlekovo, a od belečke župe Klimen i Donja Batina i uvršteni u župu Konjščina.
