09/06/2026
𝐔 𝐒𝐚𝐥𝐨č𝐢 𝐨𝐝 𝐳𝐫𝐜𝐚𝐥𝐚 𝐩𝐫𝐞𝐝𝐬𝐭𝐚𝐯𝐥𝐣𝐞𝐧 𝐩𝐫𝐯𝐢 𝐫𝐨𝐦𝐚𝐧 𝐒𝐥𝐚𝐯𝐤𝐞 𝐉𝐮𝐫𝐢ć
Roman 𝐁𝐀𝐓 𝐊𝐎𝐋 – 𝐏𝐫𝐢č𝐚 𝐨 𝐎𝐬𝐤𝐚𝐫𝐮 𝐌𝐚𝐧𝐠𝐞𝐫𝐮“, autorsko je djelo flautistice i dugogodišnje članice Dubrovački simfonijski orkestar / Dubrovnik Symphony Orchestra 𝐒𝐥𝐚𝐯𝐤𝐞 𝐉𝐮𝐫𝐢ć. Nakon četiriju uspješnih zbirki poezije i proze, ovo je njezin prvi iskorak u romanesknu formu, objavljen u izdanju nakladničke kuće Leykam international Zagreb.
Uz autoricu o knjizi su govorile moderatorica večeri, knjižničarka 𝐃𝐮𝐛𝐫𝐨𝐯𝐚č𝐤𝐢𝐡 𝐤𝐧𝐣𝐢ž𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐊𝐚𝐭𝐚𝐫𝐢𝐧𝐚 𝐏𝐚𝐥𝐢𝐧𝐢ć, te glavna urednica izdanja 𝐄𝐮𝐠𝐞𝐧𝐢𝐚 𝐄𝐡𝐠𝐚𝐫𝐭𝐧𝐞𝐫. Poseban doprinos večeri dale su profesorica hrvatskoga jezika i amaterska glumica 𝐌𝐚𝐭𝐢𝐥𝐝𝐚 𝐏𝐞𝐫𝐤𝐨𝐯𝐢ć, koja je čitala ulomke iz romana, te mlada violončelistica Đ𝐢𝐯𝐞 Ć𝐚𝐭𝐢ć, zaslužna za glazbeni dio programa.
Roman donosi fikcionalno-biografsku priču inspiriranu životom skladatelja židovskoga podrijetla Oskara Mangera, rođenog u Trstu 1910. godine. Priča prati njegov životni put od Zagreba, preko dramatičnih ratnih godina provedenih na Visu, Hvaru i Korčuli, pa sve do povratka u poslijeratnu svakodnevicu. Djelo istražuje teme identiteta, gubitka, duhovnosti i umjetnosti, s posebnim naglaskom na prožimanje judaizma i katoličanstva.
Slavka Jurić otkrila je da je sjeme ovog romana posijano davno, nakon što je njezina priča „Rabin i Rahela“ nagrađena na natječaju „Bejahad“ Židovske općine u Zagrebu. Potaknuta dubokim poštovanjem i ljubavlju prema židovskom narodu, Jurić je odlučila proširiti tu temu te u tkivo romana utkati duhovni dijalog između judaizma i katoličanstva. Naslov romana, „BAT KOL“, označava nebeski ženski glas u židovskoj tradiciji koji u knjizi simbolizira prisutnost ženskih figura koje prate glavnog junaka kroz život i čiji ga gubitak trajno obilježava.
Jurić je govorila i o opsežnom istraživačkom radu koji je prethodio pisanju romana. Tjedan dana provela je u Trstu proučavajući kronike i arhivsku građu, a dodatnu inspiraciju pronalazila je u djelima židovskih autora poput Amosa Oza i Isaaca Bashevisa Singera.
Moderatorica Katarina Palinić naglasila je protočnost pripovijedanja te toplinu i humanost koje prožimaju roman, naglasivši kako djelo donosi rijetko viđenu kombinaciju povijesne težine i emotivne vedrine.
„Struktura romana nije linearna, nego prstenasta i meandrična. Lik se stalno vraća u prošlost kroz dnevnike i pisma, a autorica toliko virtuozno spaja fiktivno s faktivnim da sam i sama, kao urednica, do kraja knjige morala provjeravati na internetu je li Oskar Manger doista postojao. Ta uvjerljivost i sinestezija glazbe i pisane riječi uistinu su zadivljujuće“, naglasila je Ehgartner, napomenuvši kako je ovo ujedno i prva službena promocija njezine nakladničke kuće u Dubrovačkim knjižnicama, s kojima ima dugogodišnju suradnju.
Kao profesionalna glazbenica, Jurić je istaknula da ju je godinama progonila sudbina umjetnika stradalih u koncentracijskim logorima, stoga je ovaj roman ujedno i njezina posveta i krik protiv zaborava imena kao što su Gideon Klein, Hans Krása i Viktor Ullmann. Kroz roman je željela odati počast izgubljenim talentima te ukazati na razmjere kulturnog i ljudskog gubitka.
Tijekom pisanja ključni stvaralački obrat dogodio se kada je usred procesa naišla na stare hvarske zapise o tristotinjak Židova koji su tijekom Drugog svjetskog rata pronašli sigurno utočište na otoku Hvaru. Taj povijesni podatak pretočila je u sudbinski spas svog protagonista
Sve što autorica osobno voli – od Bacha do ruskih pisaca poput Dostojevskog i Čehova – utkano je u profinjeni unutarnji svijet glavnog lika, zaključila je Palinić, dodavši kako roman, unatoč teškim povijesnim temama, funkcionira i kao svojevrsna glazbena čitanka koja slavi moć umjetnosti kao prostora slobode i iscjeljenja ljudske boli.
