10/06/2026
🎊✨️ Sinoć smo imali otvorenje autorske izložbe u Sponzi, na kojoj su nam se obratili autori i ravnateljica koja je kazala okupljenima da se nalazimo u Međunarodnom tjednu arhiva 8.-12. lipnja, a 9. lipanj je Međunarodni dan arhiva, prigodom kojeg smo radili izložbu pod nazivom "Dubrovačka znanstvena baština - zbirka Ragusina Državnog arhiva u Dubrovniku" kojom ćemo dubrovačkoj javnosti i posjetiteljima prikazati znanstveni domet dubrovačkih autora kroz njihova djela u zbirci. Izložba otkriva široki raspon znanstvenih disciplina i tema, te svjedoči o dugom kontinuitetu znanstvene misli ovog područja. Da nisu samo arhivski dokumentni samo ono što prikazujemo i na čemu radimo, večeras ćemo pokazati upravo knjižničnu građu kao najvrjednije zbirke o kojoj skrbimo, te pokazati izbor nekoliko rukopisa u originalu. Ova građa svjedoči identitet naših sugrađana iz ranijih stoljeća i potiče svijest o očuvanju kulturne baštine.
🟤 Ana Borić Gluhan, knjižničarka našega arhiva govorila je kako su arhivi oduvijek bili mjesta na kojima se povijest zaustavlja i traži odgovore. Uz arhivsku građu, svako istraživanje traži i literaturu koja razjašnjava i tumači povijest. Takvu literaturu okupljaju arhivske knjižnice koje se počinju razvijati uz svoje matične ustanove. Knjižnice u arhivima nastaju iz potrebe arhivskih djelatnika za stručnom literaturom, ali i vanjskih korisnika istraživača kojima je potreban povijesni kontekst koji pruža literatura pri istraživanju arhivskog gradiva. Riječ je o knjižnicama sa specifičnom građom i korisnicima te ih definiramo kao specijalne arhivske knjižnice. O postojanju i korištenju knjižnice svjedoče i izvješća Konstantina Jirečeka iz 1896. godine koji ističe kako je, premda malena, knjižnica bila dobro posjećena. Njezini korisnici su bili lokalni profesori, svećenici i znanstvenici što potvrđuje kako je knjižnica od samog početka imala važnu ulogu u lokalnoj znanstvenoj zajednici.
Najvrjedniji dio fonda je zbirka Ragusina koja okuplja vrijedne i rijetke stare knjige tiskane od 15. do 19. stoljeća. U zbirci nalazimo dvije inkunabule koje same za sebe imaju neizmjernu vrijednost, a prateći zapise i ex librise dolazimo do spoznaje kako se u zbirci nalaze i stare knjige i priručnici koje su se koristile i u srcu same Dubrovačke Republike- u turskoj kancelariji i uredu kaznenog sudišta. Godine 1904. dolazi do preuzimanja dijela knjižnice našeg poznatog Dubrovčanina, hrvatskog filologa, književnog povjesničara i numizmatičara Milana Rešetara te tako zbirka Ragusina postaje bogatija za mnoge vrijedne i rijetke knjige. U Ragusini nalazimo ključna dubrovačka, hrvatska i europska znanstvena djela poput radova Antuna Meda, Miha Monaldija, Ludovika Crijevića Tuberona, Jakova Lukarevića, Benedikta Kotruljevića, Anselma Bandura, Junija Restića, Marina Getaldića, Ruđera Boškovića, Đura Baglivija i mnogih drugih.
🔵 Sanja Curić, viša arhivistica ispričala je kako nakon pada Republike nova francuska vlast arhiv Dubrovačke Republike dijeli na sudbeni i upravni dio, pa novoustrojeni organi preuzimaju ono gradivo koje je bilo unutar njihovih nadležnosti.
Austrijska uprava nakon 1814. započinje proces modernizacije arhiva tako da i dubrovački arhiv prati sudbinu ostalih arhiva austrijskog dijela Monarhije. Svaki arhiv trebao je poslati izviješće o vrsti gradiva, u kojoj mjeri je arhivsko gradivo već organizirano. Gradivu bivše Republike iako fizički pohranjeno u Kneževu dvoru, slijedio je dugotrajan proces inventariziranja, sređivanja i objedinjavanja dokumenata razne provenijencije, koji se posebno intenzivira 30-ih god. 19. st. Prateći izvješća o stanju sređenosti arhiva, možemo reći da je ono bilo dosta zadovoljavajuće, uz neke iznimke npr. 60-ih godina kada gradnja Bondina teatra (1864.) i nove općinske zgrade (1867.), zahtijevaju rušenje dviju prostorija u kojima je sređeni arhiv dotad bio smješten te on seli u dvije prostorije bivšeg Notarijata, a gradivo prilikom selidbe biva ponovno djelomično izmiješano. Unatoč tome, dubrovači arhiv nije pratila sudbina onih u Splitu, Korčuli i Kotoru, koji su radi neodgovarajuće skrbi o gradivu, a po preporuci Središnjeg povjerenstva 1883. preneseni u arhiv Namjesništva u Zadru.
Upravo je to bio preduvjet da 1890. arhiv stekne novi status sa zadaćom sređivanja svoga gradiva i objedinjavanja arhivskog gradiva bivše Republike, te ga otad pratimo sa službenim pečatom na kojemu piše: „I. R. ARCHIVIUM RAGUSINUM”. Od slijedeće godine arhiv počinje voditi i zasebnu službenu knjigu pod naslovom „Liber diurnus I. R. archivii Ragusini” u čijem sadržaju između ostalog možemo pratiti podatke o korisnicima, traženom arhivskom gradivu, uređenju arhivskih prostorija, nabavci polica za pohranu gradiva i nabavci i preuzimanju vrijednih arhivalija.
Već 1911. C. k. Dubrovački arhiv stječe status C. k. Državnog arhiva u Dubrovniku kao institucije koja će preuzimati gradivo državnih tijela, što je i danas, s knjižnicom čiji mali dio vrijednog fonda ovom izložbom želimo predstaviti javnosti.
🟡 Nikša Selmani, viši arhivist, kazao je da je izložba koncipirana tako da svaku izloženu knjigu iz zbirke Ragusina prati kraći osvrt u kojem autori izložbe apostrofiraju ono bitno, smještajući dubrovačke autore i njihov opus u širi kulturni i znanstveni okvir. Kako bi se ta znanstvena baština razumjela u kontekstu svoga vremena, Selmani je u nastavku iznio kratak pregled razvoja znanstvene misli rekavši da u zapadnoj tradiciji ona počinje progovarati kroz filozofska djela Platona i Aristotela u kojima se radi jasna distinkcija između znanja o onome vječnome i nepromjenjivome koje određuje pojam EPISTEME i mnijenja o onome što je u kretanju, tijeku i prolaznosti, a koje određuje pojam DOXA. Sva promišljanja Dubrovčana iz domene filozofije i prirodoslovlja u tom vremenu prate sve bitna nastojanja znanstvene Europe. U kontekstu tih promjena, kazao je Selmani, uloga koju je imao Bošković bila je gotovo proročanska, a njegova teorijska promišljanja o samim temeljima tvari tek u suvremenim vremenima uz tehnološku pomoć dobivaju svoja nova tumačenja. Kada se uzme u obzir da je Dubrovnik još u 16. stoljeću iznjedrio prvu hrvatsku filozofkinju, Marušu Gundulić, kao i to da u Boškovićevo doba postoje Dubrovčani koji prate razinu njegove teorijske misli, može se reći da je Dubrovnik doista i u punom smislu u jednom razdoblju svoje povijesti držao korak s najvišim dosezima kulturne i znanstvene Europe, a sto možemo posvjedočiti upravo našim arhivskim dokumentima i knjigama.
📸A kako je bilo na otvorenju, pogledajte u fotogaleriji kolege Vedrana Šerbua!🎬🎞
![[ PREDSTAVLJANJE KNJIGE ]Predstavljanje knjige Socijalna topografija srednjovjekovnoga Dubrovnika. Transformacija predgr...](https://img5.govern1.com/801/124/1574529298011243.jpg)
