Knjižnica Ekonomske škole Braća Radić Đakovo

16/05/2026

07/04/2025

Počivao u miru.

Sve tri đakovačke osnovne škole ovih će se dana prisjetiti Josipa Ivančića – četrnaestogodišnjeg dječaka koji je poginuo 8. travnja 1992. godine u Kranjčevićevoj ulici od posljedica granatiranja dalekometnim projektilima. Josip je u to vrijeme bio učenik 8. razreda Osnovne škole Ivan ...

28/02/2024

MJESEC HRVATSKOGA JEZIKA (21. VELJAČE - 17. OŽUJKA 2024.)

Hrvatski jezik je jezik naše pismenosti, kulture i identiteta. Materinski jezik je domovina gdje god čovjek živio.

Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače uzet je kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika, a završetak je 17. ožujka, na dan objave "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika" iz 1967. godine.

Materinski jezik je onaj jezik koji :

naučimo u našim obiteljima, u ranom djetinjstvu, bez formalne nastave
nosi toplinu kolijevke, umilnost zavičaja
preuzimamo, baštinimo i kojim prenosimo postignuća tradicije i u tom jeziku naslijedit će nas naši potomci
Evo nekih pjesama napisanih materinskim jezikom:

MOJA MATI
Mate Balota

Moja mati je bila velika sirota,
tuju je zemlju kopala, tuje pode je prala.
Sva svoja lita otkidala je od svoga života,
i malo po malo sve je drugim razdavala.

Od vrha do dna su njoj dani bili puni rabote,
noći je živila u strahu i škrbi za druge.
Svako je brime nosila sama od svoje dobrote,
prez plaće je služila svima, bolje od najbolje sluge.

Ona je ovce čuvala, drugi su vunu strigli,
ona je prasce hranila, drugi su jili pršute.
Sve ča je s mukon prikupila, drugi su lako digli:
od mrsa, vina i smokav, od sira i skute.

I meni je čuda dala, a ja san njoj malo vrnuja,
daleko je ona od mene, sama prez ninega svoga.
Da prosi ča od bližnjega, ki zna ko ki bi je čuja,
i kad bi Boga molila, Bog bi druge pomoga.

CRN-BEL
Fran Galović

Crn-bel… crn-bel…
V trsu popeva,
Grozdje dozreva…
Crn-bel…

Dok večer se zmrači,
On pesmo zavlači,
Drago, starinsko,
Veselo vinsko:
Crn-bel… crn-bel..

Jesensko to pesmo
Mi čuli vre jesmo
Tri večeri tu…
Crn-bel…

I znamo, da leto
Otišlo je, eto –
Baš kakti vu snu…
Crn-bel… crn-bel…
14. lipnja 1914.

OVA JE ZEMLJA HRVATSKA
Vanja Radauš

Ova je zemlja Hrvatska
Uvik je bila
I ostat će
‘Va naša Slavonija
Ravna
I krvava
Od muke i znoja
Seljaka,
Od krvi naših
Momaka
Što popadaše
Od žandarskih metaka,
Noževa,
Kundaka,
I ništa i nitko i nikada
Neće
I ne može
Zatvoriti usta naša
Da divanimo
Jezikom
Didaka naših,
Jezikom
Matera naših,
Jezikom
Hrvatskim
Milim
Svetim
Dragim
Jedinim
Našim.

28/02/2024

Božićna priredba, 2023.: oživjeli smo jedan dio pripovijetke Na Badnjak koju je napisao K. Š. Đalski, a objavljena je 1886. u zbirci Pod starim krovovima (aktualno i danas).Glumili učenici: Marino Jukić, Viktoria Poljarević, Leo Aščić, Marko Pranjković, Dario Cindrić, Iva Šambić i Eva Hajduković, a mentorica Danica Crnov. Božićni aranžman od jabuka napravili članovi Učeničke zadruge Eko&Eko i prof. Katica Mišković. Hvala im!S

08/12/2023

“Ako si uspjеšan u nеčеmu ili ćе tе kopirati ili ćе ti zavidjеti ili ćе tе mrziti.”

Fjodor Dostojevski

Poetika

06/12/2023

Prvi snijeg i sjećanje na djetinjstvo

PADA SNIJEG, PADA SNIJEG

Ivan Goran Kovačić
Pada snijeg, pada snijeg
i sanjke lete;
bijel je dol, bijel je brijeg
i put zamete.

Vesele se ljudi, vesele se djeca,
i staro i mlado.
Gle jure sanjke, i zvoncad jeca,
snijeg je zavlad'o.

Ej, pojuri, konjče, pojuri čilo
kroz bijelo cvijeće,
kroz snježno polje jurit je milo,
zanesen od sreće!

04/12/2023

Prijedlog za čitanje (ako već niste pročitali):

Iz romana Izvještaji iz tamnog vilajeta Dževada Karahasana:

"U mom je sjećanju Sarajevo neraskidivo povezano (možda zato što sam ga kratko nakon toga napustio) sa sahranom nogometaša Asima Ferhatovića. Svi taksisti iz starog dijela grada besplatno su vozili one koji su željeli ići na dženazu, svi privatni dućani u starom dijelu grada bili su taj dan zatvoreni, a pogrebna povorka se rastegla od Koševa do Skenderije. Bilo je sigurno preko 50000 ljudi. Isti onih koji su tog Asima Ferhatovića za života nazivali Slinom i ogovarali ga od sveg srca. Mislim da sam tada upoznao svoj grad i da Vam zbog onoga što sam tada shvatio ne mogu napisati poetiku Sarajeva. Jesu li Sarajlije voljeli Asima Ferhatovića? Jesu, sigurno. Jesu li ga nazivali uvredljivim nadimkom Slino? Jesu, redovno. Jesu li slavili njegovo igračko umijeće? Jesu, od sveg srca. Jesu li ga ogovarali kad god su mogli? Jesu, opet od sveg srca. Kako to razumjeti? (...)
Objasnio bih sebi, recimo, da mi zalijepimo uvredljiv nadimak onome kome se divimo i tako sebi sačuvamo mogućnost da ga volimo. Uvredljivim nadimkom spasili smo ga kao čovjeka jer smo ga sačuvali od pretvaranja u spomenik, a spomenicima se divi dok se ljude voli, zar ne? (...) Mi lijepimo uvredljiv nadimak onome koga volimo i onome koga ne volimo, onome kome se divimo i onome koga preziremo. Ali nas dvojica istovremeno znamo da smo Asima Ferhatovića zaista voljeli i da je u njegovu uvredljivom nadimku bilo potrebe da on ostane normalan čovjek kojeg se može voljeti.
(...) Kako uopće književno izraziti svijet koji zavist izražava prezirom, a ljubav pogrdom? (...) Kako napisati Sarajevo koje pamtim i, oprosti mi Bože, volim? Ono Sarajevo koje Asima Ferhatovića naziva Slinom i zato što ga voli, a ogovara ga i zato što se njime ponosi? (Ne samo voli i ne samo ponosi, slažem se.) Kako napisati to "unutrašnje Sarajevo", kako biste Vi rekli? Kao pripovijetku ili dramu u kojoj se ljubav izražava psovkom a radost jaukom? Ko bi razumio tu dramu, ko bi je čitao?

23/11/2023

Po Shakespeareu svi smo glumci, a svijet jedna velika pozornica. ☺️

17/11/2023

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA I ŠKABRNJE-DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE DOMOVINSKOGA RATA

PRED KNJIGOM POVIJESTI RODA MOGA

S. S. Kranjčević

---

Ah, gdje nema polja pusta,
Kud se naše kosti bijele,
Gdje se vrana jata gusta
Sve uz našu krv vesele?!
Boli spomen! al jednako
Kunem ti se pravdom neba:
Tvoje gorko slovo svako
Oplakati, kako treba!

I tako mi djeda moga
I prsiju majke moje,
I tako mi svega tvoga
Što ti sveto i milo je,
I tako mi moga groba
I zvijezde što me vodi:

Bit ću žrtvom svako doba
Imenu ti i slobodi!

HEROJI POD ZVIJEZDAMA



Ivica Šimin

Hvala

Moji heroji pod zvijezdama

I ovo svitanje blista

Zlatnom prašinom vaših imena

Hvala

Vaša je krv na mojoj zastavi

Dok svako me jutro budi

Najljepšim pjesmama anđela

Vi živite vječno u nama

Svaki vaš korak čuje se još

Jer vaša je zemlja sveta

Hvala

Dok živite ovi ljudi

I vi ćete zajedno s njima

Hvala

Moji heroji pod zvijezdama.

BISERNA KRUNICA

Drago Britvić

Stalno Te dozivljem

sretnu u pjesmama,

možda i poginem

s Tobom na usnama.





Možda i poginem,

samo da živiš Ti,

da me se spominješ

nekad u molitvi.



Da me se spominješ,

s naramkom krinova,

groblja kad obiđeš

voljenih sinova.



Groblja kad obiđeš,

razgrneš zemljicu,

tamo ćeš pronaći

bisernu krunicu.



K nebu je podigni,

mojoj je majci daj.

Reci joj, da sin je

branio zavičaj.

13/06/2023

Na današnji dan 1873. u Tovarniku je rođen jedan od najboljih hrvatskih književnika A. G. Matoš. Porijeklom Bunjevac, Srijemac rodom, Zagrepčanin odgojem. Prozaik, putopisac, feljtonist, polemičar, najvažniji predstavnik hrvatske moderne, flaner...

"Hrvatska zemlja vrijedi danas, na žalost, više od nas.

Naš svijet se ne raduje jer je praznik, nego jer zbog praznika ne mora raditi.
Gdje je Hrvatska najbjednija, tu je najhrvatskija.
Hrvatska je danas zemlja potpunog bankrotstva: političkog, ekonomskog, socijalnog i literarnog.
Inteligentnija i energična radna snaga seli se u Ameriku.
Glupost je velevlast i samo glup političar s njome ne računa.
I dok je srca, bit će i Kroacije!
Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube
Naši Mađaroni prodavaju Horvatsku »...onak bez vage, kak krepanu kobilu«.
A sloboda u toj tuđoj zemlji teža mi je, nego robovanje.
A preko slavnog Trga idu brižno i svečano u Sabor Oci domovine, gazeći naše pravice i atome bolova Matije Gupca.
Srbi često i Hrvatsku smatraju srpskom zemljom, dok mi Srbiju ne smatramo zemljom hrvatskom.
Pitanje seljačkog posjeda je dakle najvažnije pitanje politike hrvatskog narodnog održanja…
Divna je, divna je ova naša nesretna zemlja, ali mi još ne poznamo i ne cijenimo njenih kraljevskih krasota.
Ima divnih grdoba i gadnih ljepota.
Teško onome tko majci ne vrati više no što od nje primi!
Jer Hrvatska si bio i u Hrvatsku se moraš obratiti, neharni sine hrvatski!
Ljubeći sve što umire, nikada ne prolazim indiferentno pokraj starih, zapuštenih dvorova, kojih su stari gospodari branili te hrvatske relikvije, da bi ih njihov potomak što jeftinije prodao.
Pitanje seljačkog posjeda je dakle najvažnije pitanje politike hrvatskog narodnog održanja…
Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda.
Teško je kad imaš mnogo duha, još je teže kad nemaš kruha.”

Antun Gustav Matoš

Krleža je pisac. Matoš je legenda i mit. (Dubravka Tolić Oraić)