25/11/2021
Povijesno, taj se datum temelji na datumu atentata na tri političke aktivistice iz Dominikanske Republike, kojeg je 1960. godine naredio dominikanski diktator Rafael Trujillo. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se sa svrhom podizanja svijesti o činjenici da su žene širom svijeta izložene silovanju, obiteljskom nasilju i drugim oblicima nasilja.
Postoje različiti oblici nasilja nad ženama, uključujući tjelesno, psihičko, spolno i ekonomsko nasilje. Opća preporuka br. 19. CEDAW Odbora o nasilju nad ženama i Istanbulska konvencija definira nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava i kao oblik diskriminacije žena koje je usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.
Na području Međimurske županije nasiljem svih modaliteta su posebno ugrožene ROmkinje: - Nasilničko i kontrolirajuće ponašanje za štetu žena u romskim tradicionalnim obiteljima je u 90% KONSTANTNO, tj. oblik nasilja koji nazivamo „intimni terorizam“ je trajno prisutan, a žene ga ne prijavljuju sve dok ne prijeđe njihove granice podnošenja. žene u tim odnosima nemaju nikakvu moć niti mogućnost zaštite, sama prijava nasilja im se čini kao mogućnost da bar malo utječu na muškaraca, pa svojim „opraštanjem „ nasilja stvaraju sebi malo mira i osjećaja da su riješile problem. Romkinje gotovo uvijek ostaju u nasilnim vezama i zbog toga što ni nemaju druge mogućnosti ( sustav nudi smještaj u domove, nakon kojeg moraju same sagraditi novi život za sebe a često i za djecu), ali je to i u velikoj mjeri kulturno uvjetovano.
Očekivanje da će žena koja je odgajana u tako krutoj tradicionalnoj kulturi smoći dovoljno hrabrosti i ustati protiv svih socijalnih normi je nerealno. Isto tako moramo razumjeti da je lojalnost partneru nešto čemu bi trebala konkurirati povjerenje u sustav… a to povjerenje žene nemaju. - Žene , kada imaju prostor i vrijeme da govore o tome, najviše govore o KONTROLIRANJU, LJUBMORNOM OPTUŽIVANJU, – tj. ženu se napada ako odlazi susjedima na kavu; ako odlazi svojoj rodbini osobito roditeljima ( „priča s drugim ženama o meni“); ako ode van iz naselja.
Uz to kontrolirajuće ponašanje i „socijalna pravila“ da se žena ne smije „skitati“ tj. nikud iz naselja žene žive kao u velikim logorima – odsječene od svijeta, komuniciraju jedna s drugom, bave se djecom.
Nasilno ponašanje muškaraca prema ženama se tolerira, te je uobičajeno da muškarac ženu tuče, vuče za kosu, nagurava, baca iz kuće – ako mu ona bilo što prigovori. Resursi za zaštitu žrtava u skladu s njihovim specifičnim potrebama su vrlo mali - za brojne obitelji i majke - Romkinje smještaji u domove za žrtve nasilja ne znače gotovo nikakvo rješenje osim privremene sigurnosti dok se počinitelj ne "ohladi". Jer, sustav ne predviđa daljnju pomoć žrtvama nasilja osim smještaja u dom, a nakon što istekne period od 6 mjeseci odnosno godine dana, žena, često majka troje i više male djece, bi morala sama, svojim snagama, znanjem , bez ikakve mreže socijalne podrške, stvoriti uvjete za život za sebe i za djecu. Romkinje ne prijavljuju nasilje u obitelji zbog toga što se boje da će djeca biti oduzeta. Nemaju povjerenja u sustav, što je i razumljivo jer im sustav ne daje mogućnost za promjenu - nedostaje smještaja u domove za žrtve nasilja, ne provodi se psihosocijalni tretman počinitelja nasilja kao jedina mjera koja daje rezultate u promjeni ponašanja, žrtve nemaju osigurano zaposlenje ili bar pomoć i podršku u zaposlenju, pronalaženju stana, besplatnog dječjeg vrtića, doškolovanja.. I nadalje ostaje velika obaveza svih dionika koji rade sa žrtvama i počiniteljima nasilja na jačanju mreže podrške i izgradnji resursa za pomoć žrtvama.
