26/08/2026
Сали Руни летовала је са Таром чије читалачке утиске делимо са вама, :
Bajni svete, gde si ti – Sali Runi
Irska spisateljica Sali Runi iza sebe ima nekoliko značajnih dela, a ovo delo svakako nije jedno od njih. Mogla bih da kažem da sam duže razmišljala da li da pišem preporuku za ovu knjigu nego što mi je trebalo da je pročitam. Ako vam se knjiga zadesila u torbi, nemate ništa drugo, najbliža knjižara vam je kilometrima daleko, vi ste bez kola, a napolju je toplotni udar – onda ću se složiti da ova knjiga treba da letuje sa vama. U svakom drugom slučaju je možete preskočiti.
U fokusu ove knjige nalazi se odnos poznate spisateljice Alis i njene najbolje prijateljice Ajlin, zaposlene na osrednjem poslu u izdavačkoj kući. Knjiga se sastoji od prepiske između dve prijateljice, gde bi određeni delovi trebalo da nam nagoveštavaju „dubokoumnost“ dve centralne figure – razgovori o linearnom pismu B, bronzanom dobu, kapitalizmu. Zapravo odražavaju malograđanski pristup spisateljice.
Kada se u knjigu uvedu novi likovi, Feliks i Sajmon, Bajni svete, gde si ti postaje jedan osrednji tinejdž roman sa mnogo erotskih scena koje, uzgred, ne mogu da primirišu Erik(i) Jong ili Margaret Atvud. Stičem utisak da su dileme, životne, moralne, kao i odnosi u knjizi, neusklađeni sa likovima, iako je prvobitni utisak da je sve u knjizi stereotipno.
Opisi psiholoških igara „kick me“ i „spasilac“ u međuljudskim odnosima, kao i opisi odnosa u porodici, govore mi da je spisateljica verovatno dobro upoznata sa psihoterapijskim procesom iz transakcione analize – razume „traume“ i njima objašnjava sva ponašanja i postupke. Ovaj roman je još jedna banalizacija traume i podržava čitaoce i čitateljke da „prepoznavanjem“ traume operu od sebe odgovornost za svoja ponašanja.
No, to nikako ne znači da su životi lagodni i da ljudske patnje treba gurati pod tepih. Osećala sam nelagodu na trenutak kada sam prepoznavala sebe u likovima i pomislila da treba da se okrenem još jednoj rundi kopanja po ranama, ne bih li razumela svoje mesto u svetu. Odustala sam i krenula da čitam novu knjigu, za koju uskoro pišem preporuku.
„Grčki bogovi“ Fridriha Šilera, odakle jeste stih „Bajni svete, gde si ti“, prizivaju predstavu antičkog sveta kao vremena lepote, radosti i sklada, nasuprot otuđenosti i hladnoći savremenog sveta. I dalje, međutim, ne razumem kakva je veza ove pesme sa celim delom. Još manje razumem vezu između kompozicije Franca Šuberta za odlomak iz ove pesme i Liverpulskog bijenala. Pošteno bi bilo da spisateljica kaže da ne postoji veza, osim grube, lične asocijacije.