09/06/2023
"Koliko sam te čekala sine moj! Koliko sam ti samo p**a ovu rečenicu ponovila tih prvih dana. Kao da sam želela da ti stavim do znanja koliko si voljen, da ti dam snage da se boriš i kad ja nisam mogla. Tetka sam prvi put postala sa 8 godina. Kad je dosla treća beba, uveliko sam imala samopouzdanjа da je držim u rukama. Prvi put sam uspavala bebu sa 12 godina i u dnevniku napisala: "Jedva čekam da porastem da postanem mama". Eto, toliko dugo sam te čekala. Imala sam razne ideje čime ću da se bavim ali jedino što sam ikada želela da budem je mama. Sve što sam u životu planirala i radila, bilo je da to i ostvarim. Jedva sam te čekala i tih dugih 9 meseci, spremala ti benkice, flašice i posteljine. Pažljivo peglala i slagala u tvoj ormar. Pripremala torbu za bolnicu i torbu za izlazak iz bolnice. Ono što ćemo ti i ja da obučemo kad nas tata bude ponosno čekao ispred bolnice sa balonima i cvećem, uzbuđen i uplašen. Želela sam i da te pravo iz stomaka stave na moje grudi, da imamo naš zlatni sat. Eh, koliko sam se tek toga načekala. Koliko sam samo patila što nismo imali naš prvi trenutak, da se zagrlimo, upoznamo, pomirišemo i povežemo. Dugo sam živela u strahu da ću te povrediti ili da ti ja možda donosim nesreću. Mesecima nisam smela sama da ostanem sa tobom, plašila sam se šta će biti ako se nešto desi. Kad bi tata sjurio do apoteke, ti i ja bismo stajali priljubljeni uz prozor i čekali da vidimo da se vraća, dok bih nervozno pevušila baš tu pesmu, Zlatni sat. Koliko sam samo bila tužna i slomljena kada bih videla neku takvu sliku iz porodilišta, mamu i bebu zagrljene u prvim trenucima. Toliko sam bila slomljena bolom, nepravdom, lošom sudbinom da je tata morao da brine i o tebi i o meni. Nije radio tih prvih meseci, bio nam je sve. Govorila sam mu često plačući: "Jadno dete, ti si mu i tata i mama, ja sam beskorisni posmatrač". Mnogo me je bolelo to. Mnogo. Onda je tata počeo da radi. "Tu je on, sa druge strane zida" - tešila sam sebe dok bi ti neumorno plakao u mom naručju. Težinu tih dana i unutrašnju borbu ne mogu nikome objasniti. Jednostavno se u mojoj glavi nije slagalo ništa! Moralo je sve da bude savršeno i sve da bude kako treba i kako zaslužujemo.Ljutilo me je što ne mogu da vratim vreme, da ispravim kosmičku nepravdu. Mi smo zaslužili bolji početak, zaslužili smo naše vreme. I tako, jednog sam dana pobedila sebe, prestala sam da plačem u ritmu sa tobom. Skinula sam majicu, tebi sam skinula bodi i prislonila te na svoje grudi i lagano ljuljuškala levo-desno. I znaš šta sine, prestao si da plačes. Stanje totalnog spokoja, apsolutni mir u duši, kao da nas je Bog dotakao, razlilo se svetlo i toplina. Nije više bilo tame, bi ZLATNI SAT.