Fokus Gornja Dubrava

01/06/2026

INFLACIJU NIJE STVORIO PEKAR, OBRTNIK NI PODUZETNIK. STVORILA JU JE DRŽAVA.

Poručujemo ministru TĆ-u i nudimo mu besplatnu edukaciju iz osnova ekonomije: inflaciju ne stvaraju ljudi koji rade, proizvode i riskiraju, nego pogrešne politike države koja rastrošnošću i prekomjernom potrošnjom obezvrjeđuje novac građana.

Dok građani gledaju kako im vrijednost rada nestaje pred očima, hrvatska politička scena pretvorila se u natjecanje tko će jače kazniti one koji još uvijek nešto stvaraju. HDZ uvodi nove poreze, SDP i Možemo traže još agresivnije mjere, a svi zajedno pokušavaju građane uvjeriti da su za inflaciju krivi poduzetnici i tržište.

Umjesto reforme sustava, rezanja birokracije i smanjenja državne potrošnje, politička kasta bira najlakši put: uzeti još više onima koji rade, ulažu i stvaraju novu vrijednost. Ako radiš više, uzet će ti više. Ako zaradiš više, proglasit će te pohlepnim. Ako uspiješ, država će objasniti zašto to zapravo pripada njoj.

To nije slobodna ekonomija. To nije moderna država. To je sustav u kojem država postaje sama sebi svrha, a građani služe kao gorivo za održavanje birokratskog aparata. Zato Hrvatska stagnira, mladi odlaze, investicije bježe, a rad se kažnjava sve većim porezima i nametima.

Dok se javno svađaju oko ideoloških tema, HDZ, SDP i Možemo oko jedne stvari imaju potpuno jedinstvo: država mora biti veća, skuplja i moćnija, a građani moraju šutjeti i plaćati.

Fokus odbacuje takvu politiku. Nijedna država nikada nije postala bogata kažnjavanjem rada, uspjeha i privatne inicijative. Prosperitet nastaje tamo gdje ljudi imaju slobodu raditi, ulagati i zadržati plodove svog rada.

Vrijeme je da prestanemo šutjeti.

Dignimo glas protiv države koja se širi dok društvo stagnira.
Pridružite nam se. Dijelite. Budite dio promjene.

29/05/2026

Korupcija i porezi u neprekidnom nizu već desetljećima na gradskoj i državnoj razini!

HDZ iznenadio Radničku frontu s lijeva📌

Da nam je netko prije nekoliko godina rekao da će HDZ i vladajuća većina predlagati dodatni porez od 50% na „ekstraprofit“, povećavati poreze malim iznajmljivačima i uvoditi veće porezno opterećenje uspješnim paušalnim obrtnicima, pomislili bismo da čitamo program Radničke fronte.

Ali ne. To je program Vlade Republike Hrvatske.

Novi porezi umjesto reformi

Nakon godina rekordnih proračuna, rekordnih prihoda i rekordne državne potrošnje, HDZ i vladajuća većina došli su do očekivanog zaključka – novca opet nedostaje.

No umjesto da preispitaju vlastitu potrošnju, neučinkovitost sustava i glomaznu birokraciju, ponovno posežu za najjednostavnijim rješenjem: novim porezima.

Kažnjavanje uspjeha

Dodatni porez od 50% na takozvani „ekstraprofit“ poručuje poduzetnicima da je uspjeh dozvoljen, ali samo do granice koju država smatra prihvatljivom.

Ako poslujete bolje, ulažete više i ostvarujete veću dobit, država će uzeti još više.

Istovremeno se povećavaju porezi iznajmljivačima i paušalnim obrtnicima – ljudima koji su vlastitim radom stvorili dodatni prihod za sebe i svoje obitelji.

Račun dolazi na naplatu

Kao konačna potvrda da je račun stigao na naplatu, dolazi i zamrzavanje plaća u javnom sektoru.

Nakon godina politički popularnih povećanja i širenja državne potrošnje, vladajući sada priznaju ono na što Fokus godinama upozorava,takav model nije dugoročno održiv.

Problem nije premalo poreza

Problem Hrvatske nije premalo poreza.

Problem Hrvatske je država koja troši previše, reformira premalo i vjeruje da se svaki fiskalni problem može riješiti novim zahvatom u džepove građana.

Ukidanje poreza na mirovine može biti pozitivan korak, ali ako se financira novim porezima za poduzetnike, obrtnike i iznajmljivače, onda se ne radi o rasterećenju nego o prebacivanju tereta s jednih građana na druge.

Ključno pitanje

HDZ i vladajuća većina ovim su paketom pokazali da, kada ponestane ideja za reforme, vrlo lako posegnu za idejama koje su nekad kritizirali i ponovo posegnu u džepove naroda.

Zato ostaje pitanje:

Ako HDZ i vladajuća većina danas predlažu politike koje bi još jučer bile previše lijeve i za Radničku frontu, tko će u Hrvatskoj zastupati građane koji rade, poduzetnike koji ulažu i ljude koji stvaraju novu vrijednost jer kako stoje stavri u ostatku opozicije jednina razlika je u nazivu stranačke markice!

29/05/2026

U Zagrebu pod Možemo i Tomislavom Tomaševićem više ne govorimo o “izoliranim incidentima”, nego o obrascu – korupcija iskače iz gotovo svake sfere gradskog sustava.

Afera Hipodrom i USO posebno se ističe: izvučeno je oko 1,8 milijuna eura, pri čemu bivši ravnatelj Kosta Kostanjević priznaje da je 450 tisuća eura završilo kod njega, dok je ostatak isplaćen preko fiktivnih računa zaštitarskoj tvrtki.

Upravo u USO‑u vidljiv je i politički utjecaj – optužnicom je obuhvaćen predsjednik Upravnog vijeća iz redova Možemo, dok gradska uprava mjesecima ne poduzima konkretne korake za povrat novca.

Dodatno, Tomašević je prijavljen USKOK‑u zbog višestrukog plaćanja istog pravnog mišljenja vezanog uz pročistač otpadnih voda. Istom odvjetničkom društvu za isti posao isplaćeno je ukupno oko 182 tisuće eura iz gradskog proračuna.

Istovremeno, analize ukazuju na milijunske iznose koje Grad usmjerava prema mreži udruga ideološki i kadrovski povezanih s platformom Možemo, što otvara pitanja o transparentnosti i kriterijima financiranja.
Najnoviji slučaj odnosi se na Vodoopskrbu i odvodnju. USKOK i policija istražuju sumnje da je posao daljinskog očitanja vodomjera, vrijedan oko 35 do 40 milijuna eura, namješten privatnoj tvrtki Ikom, a direktor Marko Blažević podnio je ostavku pod pritiskom izvida.

Svaka nova afera nadovezuje se na prethodnu. Od sportskih objekata, preko odvjetničkih usluga i financiranja udruga, do ključne komunalne infrastrukture – Možemo i Tomašević stalno se iznova pojavljuju u pričama o klijentelizmu, pogodovanju i mogućoj korupciji.

Građani Zagreba s pravom mogu pitati: gdje je to famozno “novo poštenje” i koliko će nas još koštati ovaj model upravljanja gradom?

23/05/2026

💙

18/05/2026

Zagreb grad 2026......
Stuck in the middle with you TT&crew!

Autobusni kolodvor Zagreb: 760.000 eura za – ništa
Autobusni kolodvor u Zagrebu izgrađen je 1987. godine, uoči Univerzijade. Gotovo 40 godina kasnije, ta ista zgrada još uvijek stoji – nečista, smrdljiva, dotrajala i nesposobna pružiti dostojan doček milijunima putnika koji svake godine prođu kroz nju.
Grad je odlučio uložiti ukupno 760.000 eura – svota koja zvuči impresivno dok ne shvatite o čemu se zapravo radi: 480.000 eura za tri dizala i taktilne trake za slabovidne, a 280.000 eura za sanaciju čeličnih konstrukcija. Dakle, nisu ulagali u suvremenu infrastrukturu, čistoću ili ugodnost za putnike – nego u golu statičku sigurnost i minimalnu pristupačnost. Popravili su ono što je prijetilo da se uruši, ne ono što čini kolodvor dostojnim europskog glavnog grada.
Turisti zbunjeni, građani razočarani
Turisti koji u Zagreb dolaze autobusom – a to su mahom mladi Europljani koji putuju jeftino – za prvi doticaj s gradom dobivaju zapuštene perone, neodržavane površine i potpunu zbrku u označavanju smjerova. Dok Beč, Ljubljana i Bratislava imaju suvremene međumodalne terminale, Zagreb nudi iskustvo iz socijalizma. To nije sitna sramota – to je izravan udarac na turistički ugled grada.
Polumjere i odgađanje rješenja
Gradonačelnik Tomašević najavio je preseljenje kolodvora bliže željezničkom kolodvoru, na prostor bivšeg Gredelja. No problem je dvostruk: Grad je prethodno pokušao kupiti zgradu u Paromlinskoj i propao u pregovorima s privatnim vlasnikom, a prostor Gredelja nije ni blizu početka gradnje – planovi postoje godinama, a na terenu se apsolutno ništa nije pomaklo. Dok se čeka novo rješenje, grad flasterima krpa četrdesetgodišnju ranu.
Postoji bolja ideja – i ona je već pred nama
Umjesto guranja novog kolodvora na prostor Gredelja, koji je i sam zahtjevna zapuštena lokacija usred investicijskih ambicija, postoji logičnija i funkcionalnija mogućnost: veliko parkiralište iza zgrade Ine u Novom Zagrebu, uz Savu.
Zašto bi to bila optimalna lokacija?
Prometna dostupnost – Novi Zagreb već je dobro prometno povezan autocestama i brzim cestama; međugradski autobusi ne bi morali ulaziti u gusti promet Donjeg grada
ZET kao rješenje posljednje dionice – tramvajna mreža ZET-a mogla bi odmah preuzeti putnike i brzo ih odvesti u središte Zagreba
Smanjenje prometnog opterećenja središta – trenutno se deseci autobusa dnevno probijaju kroz Aveniju Dubrovnik i Ulicu grada Vukovara do kolodvora; premještajem u Novi Zagreb taj bi se promet drastično smanjio
Dovoljno prostora – za razliku od skučenih lokacija u Donjem gradu, prostor iza Ine nudi dovoljno mjesta za suvremene perone, stajalište za autobuse, putnički servis i ukrcajno-iskrcajne zone bez gužve
Logika je jednostavna: putnici ne moraju dolaziti do središta da bi ušli u grad – dovoljno je da stignu do ruba grada, a ZET ih onda preuzme.
Dok god Grad Zagreb troši stotine tisuća eura na krpanje vidljivih posljedica, a ne na sustavno rješenje, autobusni kolodvor ostaje ono što jest – simbol urbanog zapostavljanja. Zagreb zaslužuje bolje od toga. I turisti, i građani, i sam ugled grada.

18/05/2026

Država građanima uzima dvaput: prvo kad zarade plaću, pa ponovno kad taj novac potroše!

Građani Hrvatske danas rade više, stvaraju više i pune proračune više nego ikada. Problem je što država iz svakog tog rasta uzima sve veći dio za sebe.

Kroz poreze, doprinose i nepomične porezne razrede građanima se uzima već kod isplate plaće. A onda isti ti građani ponovno plaćaju jedan od najvećih PDV-a u Europi kada kupuju hranu, odjeću, gorivo, režije ili bilo koju drugu robu i uslugu.

Drugim riječima, građani su dvostruko opterećeni:
prvo kada zarade novac, a zatim ponovno kada ga troše.

U Fokusu godinama govorimo da Hrvatska nema problem premalo novca, nego problem preskupe i previše centralizirane države.

I zato želimo pokazati da postoje i drugačiji modeli upravljanja.

U Samoboru, gdje grad vodi Petra Škrobot - gradonačelnica Grada Samobora iz Fokusa, smanjene su stope poreza na dohodak s 20% na 18% za nižu te s 30% na 27% za višu stopu.

U Rijeci nova gradska uprava krenula je u snažno porezno rasterećenje građana:
niža stopa poreza na dohodak smanjuje se s 22% na 20%, a viša s 32% na 25%.

Važno je naglasiti da je tu ideju od prvog dana kampanje pa sve do realizacije snažno zagovarao Aleksandar-Saša Milaković,zamjenik gradonačelnice i predsjednik Fokusa Rijeka, s jasnim stavom da građanima treba ostaviti više njihovog novca, a ne svako povećanje prihoda automatski pretvarati u rast javne potrošnje.

To je razlika između politike koja služi građanima i politike koja služi sama sebi.

Jer glavni problem Hrvatske danas je pretjerana centralizacija novca i moći. Država određuje porezne razrede, doprinose i fiskalna pravila, dok sve više novca završava u održavanju golemog birokratskog aparata.

Umjesto da rast gospodarstva znači više prostora za građane, obitelji i poduzetnike, kod nas prečesto znači samo još veći i skuplji sustav.

U Fokusu vjerujemo u drugačiju Hrvatsku.
Hrvatsku koja manje uzima, a više omogućava.
Državu koja vjeruje građanima više nego birokraciji.
Državu koja rasterećuje rad umjesto da kažnjava uspjeh.

Ako smatrate da postoji prostor za manje poreze, manje birokracije i više slobode za građane, uključite se.

Vrijeme je da se čuje glas ljudi koji rade, stvaraju i financiraju ovu državu.🇭🇷

16/05/2026

16. svibnja 2021. Možemo! preuzima Zagreb. 16. svibnja 2026. — pet godina.

PARKING
Tema zbog koje gori svaki kvart, svaki susjedski razgovor, svaki komentar ispod svake objave. I tema o kojoj su imali jasna obećanja.
🅿️ ZONSKO PARKIRANJE — obećano, djelomično
Kvartovsko zonsko parkiranje — povlašteno za stanare u vlastitom kvartu ✅ (uvedeno u listopadu 2024. — ali samo u prve tri zone, ostatak grada i dalje čeka)
Revizija povlaštenih parkirnih mjesta za pravne osobe ✅ (djelomično — revizijom oslobođeno ~300 mjesta do studenog 2024.)
Poticanje zaposlenika Grada na korištenje javnog prijevoza umjesto parkirnih mjesta ❌
🏗️ NOVA PARKIRNA MJESTA — obećano, s problemima
Izgradnja novih stambenih zgrada mora pratiti povećanje parkirnih mjesta ❌ (gradnja se nastavila bez adekvatnih parkirnih kapaciteta)
Gradnja javnih podzemnih garaža za stanare s povlaštenim pretplatama ❌ (ni projekt, ni natječaj — ostalo na "razmatranju")
Parkiralište Gredelj — 425 mjesta najavljena za 2024., gotova infrastruktura, ali bez pristupnih cesta ⚠️ (radovi završeni, asfalt položen, rasvjeta izgrađena — no pristup je i dalje samo kroz privremeni kolni ulaz iz Strojarske. Rok probijen tri p**a: kraj 2024., lipanj 2025., studeni 2025. U ožujku 2026. zamjenica gradonačelnika tek najavljuje otvaranje "do kraja ljeta 2026.")
🚗 PARK & RIDE — obećano, nije izgrađeno
Park & Ride sustav na rubovima grada ❌ (u siječnju 2026. tek naručena studija idejnog rješenja)
Proširenje parkirališta kod željezničkih stanica ❌ (nije realizirano)
🚲 PARKIRALIŠTA ZA BICIKLE — obećano, djelomično
Parkirališta za bicikle uz željezničke stanice i javne ustanove ✅ (postavljeno na dijelu lokacija — djelomično)
✅ ŠTO JE STVARNO NAPRAVLJENO
Blokovsko parkiranje uvedeno u prve tri zone — nakon godinu dana broj izdanih PPK-a manji od broja parkirnih mjesta u centru ✅
Proširenje zona naplate parkiranja na nove ulice ✅
Aplikacija za plaćanje parkiranja ✅
Rezultat: 9 obećanja. 3 ispunjena ili djelomično. 4 s problemima ili kašnjenjem. 3 nije realizirano.
Parkiralište na Gredelju savršeno opisuje ovaj mandat: infrastruktura gotova, ali bez ulaza.

12/05/2026

HRVATSKOM TURIZMU NE TREBA POLITIČKI DEKRET, NEGO DRŽAVA KOJA MANJE TROŠI, MANJE UZIMA I MANJE SMETA

Ministar turizma ponovno je odlučio glumiti regulator tržišta i moralizirati privatnom sektoru pozivima da ugostitelji i hotelijeri snize cijene za 10 do 20 posto. No prije nego što krenete dijeliti lekcije ljudima koji stvaraju vrijednost, bilo bi pošteno da pogledate vlastito dvorište.

Jer problem hrvatskog turizma nisu poduzetnici. Problem je država koja iz godine u godinu postaje sve skuplja, tromija i gladnija novca onih koji zaista nešto rade. Za razliku od vas.

Dok privatni sektor preživljava na tržištu, javni sektor živi bez ikakve odgovornosti za rezultat. U posljednjih pet godina država je zaposlila dodatnih 20.000 ljudi, iako se građanima godinama obećavaju digitalizacija i učinkovitija uprava. Istovremeno, razlika između prosječne plaće u javnom i privatnom sektoru danas je veća od 600 eura.

I sada isti taj državni aparat, koji troši više nego ikad, od poduzetnika traži da “budu solidarni”. To nije ekonomska politika, to je pokušaj države da za vlastitu nesposobnost okrivi privatni sektor.

Ugostitelji i hotelijeri ne određuju cijene u vakuumu. Njihove cijene rezultat su troškova koje im nameće država kroz visoke doprinose i poreze na rad, parafiskalne namete, skup i spor administrativni sustav te inflaciju koju država dodatno potiče rastom vlastite potrošnje.

Kad država uzima previše, privatni sektor nema drugog izbora nego taj trošak preliti na konačnu cijenu usluge. Drugim riječima: država prvo dere poduzetnike, onda se čudi što su cijene visoke. Hrvatski turizam danas više nije skup zato što su ugostitelji pohlepni, nego zato što je ovakva država postala preskupa za vlastite građane i gospodarstvo.

Posebno je licemjerno govoriti o “spuštanju marži” dok istovremeno javni sektor ima značajno veće prosječne plaće od privatnog, država kontinuirano širi birokraciju, a reforme se svode na PR izjave i političke parole kao da smo u socijalizmu. Ili jesmo?

Ako ministar doista želi niže cijene u turizmu, rješenje je vrlo jednostavno: smanjiti porezno opterećenje rada, ukinuti nepotrebne parafiskalne namete, racionalizirati birokraciju i smanjiti trošak države. I neka počne prvo od Ministarstva kojem je na čelu. Za primjer drugima.

Stoga ovim putem jasno poručujemo uvaženom ministru, ali i cijeloj Vladi RH - hrvatskom turizmu ne trebaju politički dekreti i moraliziranja ministara. Treba mu država koja manje troši, manje uzima i manje smeta.

Dok god država raste brže od gospodarstva, Hrvatska će ostati skupa zemlja i za turiste i za vlastite građane.

09/05/2026

Ljubijska ulica, ex Unikonzum
Desetljećima slušamo svjedočenja i iskaze ljudi, nadamo se, kako će napokon istina izaći na vidjelo. Radi o žrtvama poslije 2.svj.rata.

Na terenu nitko nije bio spreman davati izjave, no iz Ministarstva Tome Medveda doznajemo da su u tijeku iskopavanja na više lokacija

08/05/2026

2026.......

Svaki put kada prometni kaos u Sesvetama i Dubravi postane previše vidljiv, gradonačelnik Tomašević organizira konferenciju, izgovori frazu "ključni projekt" i otvori radove. A onda čekanje krene ispočetka.
Pogledajmo samo što se događa s produžetkom Branimirove i Kolakove – projektima koji zajedno čine 6,7 km novih prometnica, a trebali su rasteretiti naš dio grada:
📅 Lipanj 2023. – Tomašević otvara radove prve dionice Branimirove uz obećanje: gotovo za 5 mjeseci
❌ Studeni 2023. – nije gotovo
❌ Kraj 2023. – nije gotovo
✅ Lipanj 2024. – gotova samo prva dionica (1,2 km od 3,9 km ukupno)
📅 2024. – najavljen početak Kolakove "sredinom 2025."
❌ Ljeto 2025. – natječaj za Kolakovu se mora ponoviti jer nitko nije predao ponudu
📅 2025. – Tomašević: "Sve faze Kolakove krenut će do kraja 2025."
❌ Kraj 2025. – treća dionica Branimirove nije ni krenula
📅 Svibanj 2026. – otvaranje radova 3. etape Kolakove uz fanfare i medijsku pažnju
⏳ Završetak cijelog projekta? – optimistično 2027., realno 2028.
To nije nesreća. To je obrazac.
Aktualna gradska vlast funkcionira po istom scenariju svaki put: kad postane previše vidljivo da nema rezultata, pred građane se iznese nova velika investicija, nova vizija, novi render. Problem nije u tome trebaju li Sesvete i Dubrava ove prometnice – trebaju, i to odavno. Problem je što između grandioznih najava i stvarnih rezultata postoji ponor koji se svake godine samo produbljuje.
Na terenu: bageri su na prvoj dionici Branimirove nepomično stajali nakon svečanog otvaranja u svibnju 2021. – s radovima se krenulo tek ljeto 2023. Radi se već pet punih godina, a gotova je samo prva dionica od ukupno sedam planiranih kilometara.
💶 Cijena? Oko 50 milijuna eura – sve iz gradskog proračuna, bez ijednog eura EU fondova. Drugi gradovi slične projekte sufinanciraju europskim novcem. Zagreb plaća sve sam, a kasni svejedno.
Između Sesveta i Dubrave kakve Tomašević prikazuje na konferencijama – s dronovima, biciklima i zelenim koridorima – i Sesveta u kojima svakodnevno stojimo u kolonama, postoji sve veći jaz koji marketingom više nije moguće sakriti.
Stanovnici Sesveta i Dubrave zaslužuju gradonačelnika koji završava projekte – ne samo koji ih svečano otvara.