23/07/2022
Od trenutka izlaganja potresu do danas mogu se pojavljivati sljedeće faze:
Faza šoka
(osjećaj nepripadanja, irealnosti, da si nismo baš svoji, da ne osjećamo vlastito tijelo, konfuznosti, dezorijentacije prostorne i vremenske.) Šok je dio akutne fiziološke reakcije na stres i on je mehanizam koji omogućuje da održimo jedan određeni odmak od događaja, potreban da ublaži udarac i da se suočimo sa osnovnim potrebama prve faze.
Faza emocionalnog udarca
Može se osjećati čitav spektar emocija, poput
tuge, krivnje, ljutnje, straha, konfuznosti i anksioznosti. Mogu se razviti i tjelesne reakcije kao fizičke poteškoće (glavobolja, gastrointestinalne poteškoće itd.) i poteškoća da se umirimo.
Faza suočavanja
Počinjemo se pitati što se sve dogodilo, pokušavamo si objasniti, koristeći sve svoje resurse (“Zašto se to dogodilo? Što mogu učiniti? Zašto baš meni?“).
Tipične reakcije koje se javljaju nešto kasnije, a koje mogu trajati jedan period od nekoliko dana i/ili nekoliko tjedana su
Intruzivnost: slike koje se ponavljaju, intruzivna, neželjena sjećanja događaja (flashback), koje se mogu pojaviti kao kratke epizode ili kao potpuni gubitak svjesnosti (na primjer ponovo vidjeti zidove kuće koji se ruše ispred očiju, ponovo čuti viku ljudi i tutnjavu).
Izbjegavanje: neuspjeli pokušaj da se izbjegnu misli ili osjećaji vezani za traumu. Nemogućnost da se približimo onim okolnostima koje nas podsjećaju na događaj (na primjer: ne uspijevamo se vratiti u zonu u kojoj smo doživjeli rušenje, ne možemo pričati sa osobama koje su bile tada prisutne).
Depresivno raspoloženje i/ili stalne negativne misli: Negativna vjerovanja i očekivanja o nama samima ili o svijetu (na primjer počnemo imati negativne misli o nama samima i/ili o svijetu “nisam dobar“, “svijet je jako opasan“).
Stalan i iracionalan osjećaj krivnje prema sebi ili prema drugima da smo mi ili drugi uzrokovali traumatski događaj ili njegove posljedice.
Osjećaj krivnje što smo preživjeli ili što nismo fizički ozlijeđeni i/ili nismo pretrpjeli materijalna oštećenja (na primjer: osjećati krivnju u odnosu na osobe koji su imale smrtni slučaj u obitelji i ne uspijevati shvatiti zašto).
Stalne negativne emocije povezane sa traumom (na primjer osjećati strah, užas, ljutnju, krivnju, sram i u dužem periodu, kada se čini da se situacija smiruje).
Poteškoće sa spavanjem i/ili poteškoće s apetitom: nesanica, poteškoće sa usnivanjem, česta buđenja i noćne more, ili spavamo puno više sati nego uobičajeno.
Značajno smanjenje interesa za aktivnosti koje su prije bile ugodne.
