na poticaj braće Stjepana i Antuna Radića pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS), programski usmjerena na prosvjećivanje i gospodarski razvoj (poglavito seljaštva), na osnovi hrvatskoga narodnog jedinstva i u skladu s hrvatskim državnim i povijesnim pravom. Ciljevi stranke bili su preustroj Austro-Ugarske Monarhije na federativnoj osnovi. dobiva 3, a na ponovljenim izborima iste godin
e 9 mandata. Nakon uspostave Kraljevine SHS stranka se 1919. izjašnjava za republiku i na osnovi prikupljenih (157 669) potpisa za Memorandum zahtijeva na Mirovnoj konferenciji u Parizu saziv hrvatske konstituante na osnovi prava o samoodređenju naroda. mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) i zalaže se za uspostavu neutralne seljačke mirotvorne republike. Na izborima 1923. nastupa na cjelokupnome hrvatskom području i dobiva 69 mandata. Izrađuje ustavni program s elementima federalizma i konfederalizma; od 1924. pristupa Seljačkoj internacionali u Moskvi, nakon čega je na stranku 1925. primijenjena Obznana. Nakon izostanka međunarodne potpore, iste godine priznaje Vidovdanski ustav i ulazi pod imenom HSS u vladu koju vode radikali. Prekidom suradnje s radikalima dolazi do sporazuma S. Radića i Svetozara Pribićevića i stvaranja Seljačko-demokratske koalicije (1927). Nakon atentata u beogradskoj skupštini i smrti S. Radića 1928, vodstvo stranke preuzima Vladko Maček. Djelovanje stranke zabranjeno je 1929. Od 1935. HSS obnavlja i utemeljuje Seljačku slogu, Gospodarsku slogu, Hrvatski radnički savez, Hrvatsku seljačku zaštitu i Hrvatsku građansku zaštitu. Velike uspjehe stranka postiže na zajedničkoj listi s oporbom na izborima 1935. i 1938, kada osvaja 37,7% i 44,9% glasova. Sporazumom Cvetković–Maček ustrojava se Banovina Hrvatska, a HSS ulazi u vladu (1939). Uspostavom NDH 1941. rad stranke je zabranjen (od 11. VI.), Maček interniran, a ostali su prvaci često zatvarani. Tijekom II. svjetskoga rata HSS vodi “politiku čekanja”, pozivajući narod na pokornost i neutralnost u ratnim zbivanjima. Dio nekadašnjih zastupnika priklanja se antifašističkom pokretu i osniva novu stranku (na zasjedanju ZAVNOH-a 1943) pod starim imenom HRSS. U svibnju 1945. Maček odlazi u emigraciju i ima tek posredan utjecaj na politička zbivanja u zemlji. Konferencija vodstva HSS-a u rujnu 1945. odbacuje prijedlog Ivana Šubašića da se HSS ujedini s HRSS-om i da na listi Narodne fronte izađe na izbore za Ustavotvornu skupštinu. Juraj Šutej i I. Šubašić sudjeluju u vladi 1945, ali zbog kršenja Sporazuma Tito–Šubašić podnose ostavku. Pod utjecajem stranačkih prvaka HSS odbija suradnju s režimom i bojkotira izbore. Mnogobrojni stranački prvaci osuđeni su na zatvorske kazne, a stranka je pod vodstvom V. Mačeka, Jurja Krnjevića i Josipa Torbara nastavila djelovanje u emigraciji. Od obnove višestranačja 1990. stranka ponovno aktivno sudjeluje u političkom životu Hrvatske.
