Špišić Bukovica kroz povijest

Špišić Bukovica kroz povijest Contact information, map and directions, contact form, opening hours, services, ratings, photos, videos and announcements from Špišić Bukovica kroz povijest, Landmark & historical place, Spisic-Bukovica.

Ova stranica zamišljena je kao mjesto prikupljanja djelića povijesti Općine Špišić Bukovice putem starih fotografija, videozapisa, tekstova i znanstvenih radova kako bi sačuvali spomen na naše ljude, mjesta, kulturu i običaje.

Interesom za njegovanjem sportskih atletskih igara zvanih Sokolske igre, u Šp. Bukovici osniva se 1924.g. Hrvatski sokol...
05/06/2026

Interesom za njegovanjem sportskih atletskih igara zvanih Sokolske igre, u Šp. Bukovici osniva se 1924.g. Hrvatski sokol kao ogranak Hrvatskog sokolskog saveza osnovanog 1922.g.. Osnivači Hrvatskog sokola u Šp. Bukovici su: Milan Gašpar - vođa sokola, Sauer Mato – predsjednik, Mato Hausknecht – blagajnik i Štefi Wirth - član.
Diktatom Jugoslavenske kraljevske vlade 1929.g. ukinut je Hrvatski sokol i 1930.g. osniva se Jugoslavenski sokol, kojeg su po službenoj dužnosti osnovali državni službenici; učiteljica Anica Stojanović i Anđelka Dobrovoljni, zatim općinski bilježnik Ivan Sitek, općinski blagajnik Josip Čačić te Cvjetko Marčeta, Franjo Marčeta i Ivan Milošević.
Sportsko društvo Sokol njegovalo je sletske vježbe, vježbe na konju s hvataljkama, razboju i na zemlji. Vježbalo se u školi, čitaonici, vatrogasnom domu, vlastelinskoj štali, općini pa nekada i u privatnim stanovima, već prema prilikama, koje nisu bile idealne. Zato se aktivnost usredotočila više na ljetno razdoblje u školskim dvorištima, a zimi u učionicama poslije nastave.
Društvo se s vremenom ugasilo, ali interes mladih za bavljenje sportskim igrama u mjestu (izvan okvira afirmiranih sportskih klubova) nije nestao. Tako da pružite potporu novim lokalnim naraštajima „sokola i sokolica“ jer time njegujete tradiciju mjesta. https://www.facebook.com/profile.php?id=61588876546995

Danas je Osnovna škola August Cesarec Špišić Bukovica obilježila svoj dan. Pisati o njenoj burnoj prošlosti bio bi predu...
28/05/2026

Danas je Osnovna škola August Cesarec Špišić Bukovica obilježila svoj dan. Pisati o njenoj burnoj prošlosti bio bi predugačak i preširok tekst. Zato prilažem samo svoju generaciju na koju sam ponosan. Prošlo je 30 brzih godina, ali hvala Bogu, svi smo živi i ovdje negdje...

Znam da stranica kaska s novim objavama, ali tomu nije razlog nedostatak materijala koje imam zahvaljujući svima vama ko...
22/05/2026

Znam da stranica kaska s novim objavama, ali tomu nije razlog nedostatak materijala koje imam zahvaljujući svima vama koji sudjelujete, već povećanje obaveza koje donosi lijepo vrijeme 😊. Nek ne zamjere oni kojima slike/tekstove/izjave nisam objavio. Sve su lijepe i bitne i neće se zaboraviti. Hvala svima koji prate stranicu, a pogotovo onima koji sudjeluju u ovom „projektu“. Nadam se da ste do sada svi shvatili da cilj ove stranice nije neka skrivena korist ili interes već samo puka znatiželja i želja da se isto prenese na što više naših mještana i onih koji nas prate (kojima također zahvaljujem za isto). Gušt mi je to raditi paralelno s drugim stvarima koje istražujem 😊. Nadam se da će se suradnja i dalje nastaviti bez nekih skrivenih namjera pa mi se javite na bilo koji način, ukoliko gajite istu ljubav prema našem selu i okolici.
No pustimo to, vikend je krenuo i svima želim da ga provedu na najbolji mogući način. Svi ste zaslužili! 😊
Na slici naša lijepa vikend tradicija, koja je sada češća neko nekad. I neka… 😊
Ražanj vrti Ivan (Ivo) Prugovac.

Opkopavanje šećerne repe na Brekinju (između Šp. Bukovice i Korije) 1959.g.. Izvor: privatna zbirka Jelice (Frajtić) Pet...
17/05/2026

Opkopavanje šećerne repe na Brekinju (između Šp. Bukovice i Korije) 1959.g.. Izvor: privatna zbirka Jelice (Frajtić) Petrinjak.

Franjo Veličan (1905.-1962.)Već neko vrijeme želim objaviti status o osobama koje su se na razne načine utkale u sjećanj...
13/05/2026

Franjo Veličan (1905.-1962.)
Već neko vrijeme želim objaviti status o osobama koje su se na razne načine utkale u sjećanja i priče iz našeg sela. Prvi od njih koji me fascinirao je upravo Franjo Veličan, ali trebalo je dosta vremena da razotkrijem samo dio njegovog života.
Franjo Veličan završio je Vojnu zrakoplovna škola u Beogradu. Službovao je kao vojni pilot Kraljevine Jugoslavije. Od 1941. do 1945.g. u zrakoplovstvu pripojen je oružanim snagama NDH. 1941. godine na istočnom frontu upravljao je lakim bombarderom Dornier Do 17. Kao natporučnik s nekoliko uspješnih operacija biva srušen 1. prosinca 1941. godine u predgrađu Moskve. Nakon oporavka na bojišnici, vraća se u Zagreb i u službu. Biva odlikovan nekoliko p**a.
Po nekim pisanim izvorima i izjavama mještana, za vrijeme rata je sa svojom posadom srušio 8 ruskih (SSSR) aviona. Prilikom prelijetanja Šp. Bukovice, bacao bi mali padobran s pismom svojoj djevojci u dvorište obitelji Gašpar (pokraj vatrogasnog doma). Tijekom bombardiranja Šp. Bukovice (vjerojatno siječanj 1944.g.), „slučajno“ promašuje kuće koje su (navodno) surađivale s partizanima i bombardirao oranice na Brekinjama i Breziku. Krateri bombi vidjeli su se godinama kasnije. Biva prvi pilot koji je preletio ispod Dunavskog mosta u Novom Sadu. Taj potez ga je navodno koštao čina.
1945. godine predaje zrakoplov 2. armiji te biva zarobljen i poslan na Križni put kojeg preživljava. Nakon Križnog p**a vraća se u Šp. Bukovicu u rodnu kuću na raskrižju Kolodvorske i Vinogradske ulice (gdje je sada Milka Brdar). Unatoč izobrazbi i iskustvu zrakoplovca ne biva podoban za poslove vezane u zrakoplovstvu u novoj državi. Vraća se seoskom životu, ali 1953. gubi dobar dio zemljišta (Drugi agrarni maksimum).
Po riječima Ivana Hitija; „Bio je visok čovjek oko 190 cm dugih ruku i širokih ramena, dok su mu noge bile duge nerazmjerno velikim stopalima. Na duguljastom licu bijelo-rumene puti isticale su se velike tamno plave oči, visoko čelo, i šiljasti nos. Kosa mu je bila kratko ošišana tamnosmeđe boje prošarana sjedinama. Baka mi je pričala, kada je Franjo prije početka drugog svjetskog rata povremeno u nedjelju dolazio u crkvu na svetu misu u svečanoj tamnoplavoj pilotskoj uniformi sa pozlaćenim mačem niz desnu nogu, - sve su djevojke i snaše - popiškavale olje i uzdisale za njim. A, mene golobradog momka sve do njegove smrti podsjećao je Franjo Veličan na glumca Gary Cupera iz zlatnog doba holivudskih kaubojskih filmova, jer gdje god bi se Franjo pojavio, isticao se u masi vojničkim načinom hoda, otmjenim držanjem, govorom i pogledom, jer je imao dominantnu osobnost.“
Poginuo je 1962. u Šp. Bukovici prilikom pada sa plasta sijena.
Ukoliko imate dodatne priče o Franji (ili osporavanja navedenih), pišite u komentar!

DVD Špišić BukovicaZamisao o osnivanju DVD-a Špišić Bukovica rodila se još davne 1874. godine kada je u prosincu te godi...
04/05/2026

DVD Špišić Bukovica

Zamisao o osnivanju DVD-a Špišić Bukovica rodila se još davne 1874. godine kada je u prosincu te godine veliki požar zahvatio selo i zaprijetio da ga do temelja uništi. Iz tih razloga osjećala se potreba da se u mjestu osnuje dobrovoljno vatrogasno društvo. Međutim, unatoč nastojanjima pojedinaca, entuzijasta, mještani nisu imali sluha za ostvarenje te zamisli, pa je društvo osnovano tek 1882. godine (nakon drugog velikog požara o kojem smo već pisali) dok se kao službena godina vodi 1884. kada se društvo registrira kod Vatrogasnog saveza Hrvatske u Zagrebu i ta se godina slavi kao godina osnutka. Osnivači su bili mještani Mato Petek, Martin Josing i Mato Veličan, te općinski službenici i učitelji Vlado Conrad, N. Kranjčević, N. Kruljac, N. Šajnović te ostali mještani. Podrškom vlastelina Wernera Wedermayera i voljom za rad mladih bukovačkih vatrogasaca društvo se aktivira i radi na osobnom i tehničkom osposobljavanju društva za gašenje požara i ostalih nepogoda. Društvo je od vlastelina dobilo na uporabu ručnu štrcaljku za vodu, nabavilo penjačke ljestve, užad, opasače, sjekirice, burad za zaprežnim kolima, kape i bluze. Kasnije je društvo nabavilo vlastitu štrcaljku novcem sakupljenim od mještana.
Za vrijeme 1. svjetskog rata društvo vegetira zbog opće mobilizacije uz pomoć starijih članova, ali nakon rata i stabilizacije ljudi se vračaju s fronta i iz zarobljeništva te se 1921. godine DVD ponovo aktivira i radi na osposobljavanju članova za rukovanje tehnikom, a vodi ga i podupire na svaki način veleposjednik Mihael Wamoš, kao predsjednik društva, općinski bilježnik Josip Sitek kao potporedsjednik, Josip Josing kao zapovjednik i članovi uprave, općinski načelnik Vladimir Conrad, općinski blagajnik Josip Čačić, brijač Ivan Mikolić, mještani Zvonko Kovač, Franjo Lukač i Grošić, općinski pisar Matija Barić, kolar Joza Hausknecht, trgovac Franjo Zeman i poštanski službenik Franjo Razumović. Društvo tada broji 49 izvršujućih, 38 utemeljitelja i 93 podupirajućih članova. Dobra organizacija i vodstvo čelnika dovelo je DVD jedno od najboljih u kotaru Virovitica. Godine 1926. postojećem spremištu dograđuje se drveni vatrogasni toranj koji služi za vježbe i promatranje dežurnih u vrijeme žetve i drugih nepogoda. Kupljena su nova burad i još jedna štrcaljka. Formirana je limena glazba i u tu svrhu poslan u muzičku školu mještanin Martin Wekerle i kupljeni su instrumenti. Nabavljene su kompletne radne i svečane odore, kape i kacige.
Zahvaljujući napretku DVD, njegovoj afirmaciji van općine i kotara na redovnim takmičenjima i proslavama zahvaljujući limenoj glazbi, odjeći, tehničkoj opremi i spretnosti baratanja njome, DVD dobiva pohvale i nagrade. Iz tih razloga Zemljišna zajednica Špišić Bukovica 1939. daruje DVD-u zemljište od 749 čhv na kojem je i zgrada u trajnom vlasništvu što je ubilježeno u gruntovne knjige. Kad je društvo dobilo zemljište, počelo se razmišljati o suvremenim i većim prostorijama. Od tada je počela realizacija novogradnje vatrogasnog doma, a i vrijeme i prilike su bile povoljne jer su mještani bili novčano sposobni pomoći od čega su se posebno istaknuli bukovački Nijemci koji su se međusobno takmičili tko će više dati novaca i za prvu ruku cigli (opeka). Cigla se kupovala u Virovitici i vlastitim zaprežnim kolima dovozila pred vatrogasni dom. Novi vatrogasni dom trebao je biti veliko zdanje s društvenim prostorijama, velikim spremištem za više strojeva i velikom salom za proslave i zabave i visokim tornjem i sirenom.
Zamisao prekida II. svjetski rata i u potpunosti devastira društvo. Rat je obuzeo sve i došlo je do opće podjele i na kraju Nijemci su u proljeće 1944. odselili i odnijeli sa sobom glazbene instrumente i zastavu. Partizani su odnijeli iz doma što je njima bilo potrebno, a vojske koje su tijekom rata prolazile ili se zadržavale u selu odnosili su ciglu za bunkere, kotače i dijelove kola od buradi i ostalo tako da je toga malo ostalo, a najviše uništeno.
Poslije II. svjetskog rata kad je nastao mirnodobski način življenja, DVD ponovno nastavlja s radom i vodi ga uprava slijedećih članova vatrogasaca: Franjo Feketija, Ivan Posavec, Stjepan Šoštarić, Cvjetko Marčeta, Ivan Mikulić, Josip Volejnik, Josip Hrženjak, Ivan Prugovac, Franjo Razumović, Franjo Lončarić, Vinko Tadija, Lovro Sabolek, Ivica Mustač, Đuro Feketija, Ivo i Jozo Tomeković, Jozo Lončar, Branko Posavac i Dragec Hrženjak. Poslije osnivanja članstva i rukovodstva prišlo se popravku vatrogasnog doma. Popravljen je krov, vrata, štrcaljke i zaprežna kola za burad. Nabavljena je nova odora i zastava, koja se razlikuje od prethodne jer ima obilježje nove narodne vlasti s komunističkim simbolima. Iako je rušenje starog i izgradnja novog vatrogasnog doma započela 1953. godine, novi vatrogasni dom otvoren je svečano 17. rujna 1961. godine, a sadržavao je prostoriju za sastanke, veliko spremište i toranj sa sirenom na električni pogon. Od tada je DVD napredovalo u svim segmentima rada; nadogradnjama vatrogasnog doma, nabavljanju nove opreme i vozila, osposobljavanjem članova, sudjelovanjima na vatrogasnim natjecanjima, društvenim djelovanjem, organiziranjem zabava kao i najbitnijim radom, zaštiti i spašavanju ljudi i imovine.

Riječima M. Hausnknechta možemo zaključiti „da je DVD Špišić Bukovica humanitarna i kulturna institucija u mjestu koja konstantno i kontinuirano djeluje unatoč raznim društvenim i političkim previranjima i promjenama, jednom riječju stalna uzdanica mjesta u svakom pogledu. Ukratko – dika i ponos mjesta. Bila i ostat će.“

Svim članovima društva sretan Dan vatrogastva i blagdan svetog Florijana!

1. maj 60ih; dobro društvo, Meterov jarak i "Topolino". Sretan Vam Praznik rada! "Danas je Prvi maj, mi molimo malo fraj...
30/04/2026

1. maj 60ih; dobro društvo, Meterov jarak i "Topolino". Sretan Vam Praznik rada!
"Danas je Prvi maj, mi molimo malo fraj, da idemo u šumicu cvijeća brati, našoj učiteljici darovati." - dječja narodna
Foto: privatna zbirka gosp. Gere.

Bukovčani i motori; Novosel Joži, Posavec Tomek, Kudumija Ivo, Meter Slavko, Posavac Ivan, 50 i neke ispred Herakove kuć...
27/04/2026

Bukovčani i motori; Novosel Joži, Posavec Tomek, Kudumija Ivo, Meter Slavko, Posavac Ivan, 50 i neke ispred Herakove kuće u Novom Selu. Iz privatne zbirke gosp. Gere. Restaurirano putem AI.

S posebnim zadovoljstvom predstavljam samo dio kolekcije dokumentiranih fotografija profesora Ivana Hitija. Riječ je o d...
20/04/2026

S posebnim zadovoljstvom predstavljam samo dio kolekcije dokumentiranih fotografija profesora Ivana Hitija. Riječ je o dragocjenom vizualnom zapisu sportskih aktivnosti učenika OŠ August Cesarec Šp. Bukovica u periodu 1959. i 1961. godine. Teško je bilo izdvojiti najbolje fotografije pa ih objavljujem grupno. Slobodno komentirajte koga prepoznajete kao i sjećanja na staru školu :)

Ivan (Johann) Hatzmann, po zanimanju kovač, bio je veseljak i uvijek sve svoje komentare ili razgovor svodio je na šalu,...
15/04/2026

Ivan (Johann) Hatzmann, po zanimanju kovač, bio je veseljak i uvijek sve svoje komentare ili razgovor svodio je na šalu, gdje je smatrao da je to moguće. Inače bio je vrijedan i poštovan čovjek, otac i djed. Nazivao je sebe Jovom, jer je u mladosti živio među “Vlajima” u Topolovici. Ostao je udovac i poslije toga imao više domaćica. Obzirom da su ga ostavljale on je to tako prokomentirao: “Žena ode na kram i kram kram, i Jovo osta sam.”
Ili, pod stare dane osjećao se bolesnim i otišao liječniku. Nakon pregleda i analize (vađenja) krvi liječnik će njemu: - “Vi imate vodenu bolest!” Od iznenađenja će Ivan: - “Ma šta kažete!? Pa ja uopće ne pijem vodu, pa kako to?” Liječnik će na to: - “Ne znam, ali nalazi tako kažu!” – “Čudno” – kaže Hatzmann. Nakon male stanke i razmišljanja, Hatzmann se dosjeti, podiže glavu, udari dlanom o koljeno i kaže: - “Znam doktore, može biti. To mi sigurno Grkovica lijeva vodu u rakiju. Kako bih drugačije protumačio saznanje.” (Objašnjenje: Ivan Hatzmann je redovno svaki dan išao na čašicu rakije u kuću Gavrilidisa kod mosta na Lendavi, koje su zvali Grkovi, jer domaćin je porijeklom Grk.) Ivan (Johann) Hatzmann Hatzmann i sin Šimun vodili su kovačku radionicu na adresi Petra Preradovićevoj 36 od 1920. do 1947. godine.
Izvor: rukopis Mirka Hausknechta: Špišić-Bukovica. Na slici kovačka radionica Šimuna Hatzmanna.

Address

Spisic-Bukovica
33404

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Špišić Bukovica kroz povijest posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Share