29/08/2026
Gubici karlovačkog vodoopskrbnog sustava.
Ponavljam sažetak govora sa tematske sjednice koju sam bio inicirao u listopadu 2025., na temu karlovačke vode.
U govoru sam isticao sljedeće činjenice iz krovnog dokumenta "Koncepcijskog rješenja ViKa" koji datira iz 2018. godine, a odnosi se na podatke iz 2016. godine. Direktna odgovornost vlasti je da tada nije prepoznala ili shvatila prioritete. Govorimo o 2017., 2018.godini!
Pitanje gubitaka je osnovno pitanje ovdje. Kakvi su stvarni gubici sustava? 2016. godine je infrastrukturni indikator curenja iznosio velikih 8.7. To znači da su stvarni gubici 8.7 p**a veći od neizbježnih gubitaka koji su iznosili oko 430.000 kubika i to znači da je potencijal smanjenja godišnjih stvarnih gubitaka vode oko 3.3 milijuna kubika! No, jučer smo doznali da je danas taj indikator čak ogromih 10. Dakle, gubici su danas veći deset p**a nego neizbježni gubici. A preporuke iz 2018. godine su eksplicitno pisali da kad je indikator veći od 8 to znači: "Jako neučinkovita upotreba resursa; programi smanjenja gubitaka su prijeko potrebni i trebali bi biti prioritet". Gola činjenica je da se ni gradonačelnik ni ViK upravo nisu držali ove preporuke. Ne može smanjenje gubitaka biti prioritet 2018. godine, a da danas narastu i za 25-30 posto.
Nužno je mijenjati cijevi. Najviše cjevovoda u Karlovcu je izgrađeno 1970-ih godina, 157 km ili 28%. Za 2016. godinu je prosječna starost cjevovoda bila 32 godine. Uz to, cjevovoda koji su izgrađeni 1913.- 1949. ima 23 km. Zadnjih godina se samo dio toga zamijenio. Najstarije cijevi se nalaze na području Borlina, i Zvijezde. Uzme li se da je prosječni vijek cjevovoda 50 godina, to znači da bi ViK trebao uz postojeću infrastrukturu obnavljati godišnje 2posto ili 15ak km.
Međutim, ViK obnavlja samo 2-3.5 km, to je potvrdio i gradonačelnik u izlaganju. Stvarni gubici u sustavu koji iznose preko 60% i, s obzirom na infrastrukturni indikator curenja 10, pokazuju da presudno iz tog razloga ViK zahvaća enormne količine vode, 9-9.5 milijuna kubika vode. Kad bi stvarne gubitke sveo na neizbježne, smanjio bi gubitke za oko 4 milijuna kubika vode, što znači da bi trebao zahvatiti samo oko 5 do 6 milijuna kubika. To bi smanjilo potrebe za određenim brojem vodocrpilišta i za agresivnim pumpanjem.
Na kraju, napokon sam došao do podatka koji već godinama tražim, a iz ViK-a mi nisu davali odgovor. Ekonomski trošak vodnog gubitka za 2016. godinu je bio 1.2 milijuna kuna ili oko 160 tisuća eura. To bi značilo da do danas taj ekonomski trošak iznosi skoro 1.5 milijun eura. Uz to da sam računao po cijenama iz 2016. godine i uz tadašnju razinu gubitaka koja je bila oko 50%. Prema tome, trošak bi mogao ići i preko 2 milijuna eura posljednjih godina. To je dvostruko više nego što je 2024. godine ViK investirao u vodoopskrbu na karlovačkom području.
Sve navedeno ViK kao gradska tvrtka ne može sama jer su to višegodišnji građevinski projekti i zaslužuju najužu moguću suradnju i pomoć gradske vlasti. Samo ta suradnja, dakle šira društvena suradnja može drastično smanjiti vrijeme potrebno za obnovu cjevovoda. Onda smanjenje gubitaka na podnošljivih 15-20% više neće biti daleka nego bliža budućnost.